Nakon 45 godina rada Miljenka Zver, prva zaposlenica Općine Strahoninec i „dobra duša mjesta“, otišla u mirovinu.
U Strahonincu vjerojatno nema osobe koja ne poznaje Miljenku Zver. Prva zaposlenica općinske uprave, nakon osnivanja Općine 1997. godine, nakon punih 45 godina i jednog mjeseca, kako sama, računovodstveno precizno kaže, odlazi u mirovinu.
Osmijeh i ljubaznost Miljenki praktički nikada ne silaze s lica pa je zato mnogi sumještani nazivaju i dobrom dušom Strahoninca.
Za naš se tjednik Miljenka rado osvrnula na početke u Općini u koju je došla nakon 17 godina rada u nekadašnjem poznatom međimurskom ugostiteljskom poduzeću Union gdje je radila kao knjigovotkinja.
– Početak rada Općine sa sobom je nosio podosta nepoznanica. Općina je bila osnovana u svibnju, a ja sam došla u srpnju. Prvi načelnik bio je Ivan Blagus, zatim načelnicom postala Blaženka Počuča, potom Sanja Krištofić, sve do današnjega načelnika Franje Lehkeca. Sa svima je bilo ugodno raditi i doista je svatko od njih, svaki na svoj način, ponajprije vodio računa da se Strahoninec što više razvije.
Mislim da svi zajedno možemo biti prezadovoljni današnjom slikom mjesta. Inače, odmah po osnivanju Općine dočekao nas je i veliki posao – izgradnja kanalizacijskog sustava. Sjećam se i da je dio mještana bio zadovoljan zbog osnivanja Općine, no neki su i negodovali smatrajući da bi bilo bolje da smo ostali u sastavu Grada Čakovca. No većina je odlučila na referendumu – prisjeća se Miljenka.
– Uvijek sam sve nastojala riješiti dogovorom, smireno i ljubazno, ali i argumentirano. Mala smo općina. Svi se manje-više poznajemo. To je nekada dobro, ali nekada i ne – uz osmijeh odgovara na pitanje kako je toliko godina bilo raditi s ljudima, rješavati probleme mještana. Iza nje su i doslovno stotine sjednica Općinskih vijeća kojima je prisustvovala.
– Oporba je nekada bila i preoštra, no to joj je valjda posao – smije se.
Pitamo i što će raditi u mirovini
– Sa suprugom Zdravkom i prijateljima nastojim što više putovati. Bili smo u Danskoj, Makedoniji i Španjolskoj. Sada razmišljamo o tome gdje dalje, vjerojatno na jesen – kaže.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3668
