Stjepan i njegov sin Alen su prije 30 godina sklopili ugovor s Gradom Čakovcem kojim su sa svoje strane posjeda u Mihovljanu ustupili prolaz za kanalizaciju svojom parcelom
Na aktualnom satu druge sjednice Gradskog vijeća Čakovca vijećnik Lovro Horvat je gradonačelnici Ljerki Cividini, potaknut pismom koje je dobio, postavio pitanje o slučaju Stjepana Mihocija, građanina o čijoj je situaciji već pisao list Međimurje.
Podsjećamo, Stjepan i njegov sin Alen su prije 30 godina sklopili ugovor s Gradom Čakovcem kojim su sa svoje strane posjeda u Mihovljanu ustupili prolaz za kanalizaciju svojom parcelom.
Zauzvrat se Grad Čakovec obvezao da će im osigurati priključenje na kanalizacijsku mrežu, a pravo priključenja ugovorom im je zajamčeno bez posebne naknade. Gospodin Mihoci s nama je u kontakt stupio ogorčen što su ga gradske „garniture” vlasti ignorirale već tri desetljeća jer želi samo ostvariti svoje ugovorno pravo, a svoja potraživanja podupire dokumentacijom. Ne bude li stavka o kanalizaciji iz ugovora ispoštovana, rekao je, spreman je blokirati pristup infrastrukturi koja prolazi obiteljskim posjedom.
– Da, gospodin Mihoci imao je potpisan ugovor s tadašnjom gradonačelnicom Marijom Ružić, nakon čega su mu Međimurske vode napravile priključak. On je izvršio parcelaciju svoga zemljišta i prodao dio dvorišta i kuću na kojoj je bio odrađen priključak. Dao je suglasnost Međimurskim vodama za iskop kanala. Grad Čakovec mu je u 2023. čak i izvršio naknadu određenih sredstava. Mislim da ono za što nema zakonskih uporišta Grad Čakovec ne može i neće izvršavati, bez obzira na pritiske putem medija ili pisma pojedinim gradskim vijećnicima, odgovorila je gradonačelnica Cividini, dodavši da je gospodin Mihoci u Gradu bio najmanje 15 puta.
„Više nego korektni”
– Primili smo ga svi, od resornih pročelnika do mene, išli smo mu na ruku maksimalno, mogu reći čak i više od onoga što bismo trebali za korektan odnos. Mislim da je taj pritisak samo to – pritisak bez zakonskog uporišta, naglasila je Cividini. U Grad Čakovec inače smo još 21. svibnja poslali upit o situaciji obitelji Mihoci upitavši hoće li poštovati stavke iz ugovora, smatra li Grad ugovor nevažećim ili je što drugo posrijedi. Odgovor na postavljena pitanja tada nismo dobili. Je li do toga došlo zbog velike gužve nakon tada upravo održanih lokalnih izbora ili čega drugoga, nije nam poznato.
Hrpa neistina
Kontaktirali smo gospodina Mihocija za odgovor na tvrdnje koje je na sjednici Gradskog vijeća iznijela gradonačelnica.
– Radi se o neistinama, odnosno hrpi netočnih informacija. Ugovor smo sklopili 1995. godine, a već sljedeće uplatio sam Gradu Čakovcu šest tisuća tadašnjih njemačkih maraka za uređenje komunalne infrastrukture. Ta je sredstva Grad beskamatno koristio tri desetljeća te je nam je tek ove godine asfaltiran prilaz na Ulicu Ivana Gorana Kovačića u Mihovljanu. Korištenje toga prilaza bilo nam je dugo onemogućeno zbog blokade koju Grad nije otklonio unatoč bezbrojnim zahtjevima. Ugovorom sam Gradu omogućio izvođenje kanalizacijske mreže kroz privatno dvorište u dužini od 60-ak metara.
Vodovodni priključak za radionicu ugovorio sam s Međimurskim vodama 2008. i snosio troškove. Netočna je informacija da Međimurske vode i vlasnik susjednog objekta preuzimaju odgovornost ugovornih obveza jer nemaju veze s ugovorom – objašnjava Stjepan Mihoci. Navodi da su Međimurske vode preuzele izgrađenu kanalizacijsku mrežu na upravljanje i održavanje na prijedlog Grada Čakovca 1998. godine.
– Vlasnik susjednog objekta ugovorio je s Međimurskim vodama vlastiti vodovodni priključak za koji je snosio troškove te je uz moju suglasnost priključen na zajednički vodovodni šaht. Naručitelj radova za izvođenje kanalizacije bio je Grad, a nadzor je također proveden u njihovoj režiji. Prilikom izvođenja radova izvođač, tvrtka Hidrotehnika, nije radio ručni iskop kanalizacijskog rova kako bi sačuvao žičanu ogradu, nego je vršio strojni otkop bagerom, pri čemu je ušao na susjedno dvorište i uništio 60 metara žičanog pletiva i betonskih stupova. Nadzorni inženjer je pozvan i upoznat sa stanjem te sam Gradu dostavio troškovnik za sanaciju trase, betoniranje stepeničastog potpornog zida i izradu kanalica za odvod oborinskih voda. Pored uništenja ograde i oštećenja susjednog dvorišta izvođač je potrošio 12 kubnih metara moga deponiranog šljunka koji je koristio za betoniranje šahtova i istu količinu separiranog pijeska koji je ugradio u posteljicu kanalizacijskog rova za cijevi. Tadašnja gradonačelnica Marija Ružić uvažila je zapis nadzornog inženjera i priznala troškove radova i materijala u iznosu od 4.000 maraka, dok se Grad obvezao da mi dopremi i vrati otuđeni pijesak i šljunak, kao i žičano pletivo i stupove za ogradu. Do danas mi nisu vraćeni ukradeni materijal i uništena ograda – pojašnjava gospodin Mihoci.
Ističe i da se njegov poslovni odnos s Gradom svodi na činjenicu da im je omogućavanjem prolaska kanalizacije kroz dvorište uštedio 15 – 20 tisuća eura zbog toga što nisu morali napraviti obilaznu trasu.
– Zauzvrat mi je Grad priuštio troškove od 2.000 eura kod postupka uzurpacije i otuđenja završetka Ulice I. G. Kovačića. Dužni su mi 2.300 eura za ogradu i otuđeni materijal. Djelomično su, s 500 eura, sudjelovali u sanaciji dvorišta s kojega su tijekom gotovo 30 godina bujice i poplave odnijele prilaz od 60 kubnih metara zemlje, to je vjerojatno ta „naknada sredstava” koju je spomenula gradonačelnica. Čišćenje dvorišta pritom ne računam.
Duguju mi oko 1.500 eura za kanalizacijski priključak. Kamate na onih 6.000 maraka koje sam uplatio prije 30 godina ne potražujem, kaže naš sugovornik, koji se nada da će Grad ipak poštovati svoje ugovorne obveze.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3666
