Na blagdan Gospe Karmelske, vjernici u Svetom Jurju u Trnju obnovili su Bratovštinu karmelskog škapulara i posvetili se Mariji – znaku tišine, vjernosti i nade
Na svetkovinu Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, u srijedu 16. srpnja 2025., župna zajednica sv. Jurja mučenika u Svetom Jurju u Trnju svečano je proslavila blagdan svoje Kraljice i Majke.
Tom je prigodom, u sklopu euharistijskog slavlja, obnovljeno djelovanje Bratovštine karmelskog škapulara, što je donijelo novu duhovnu živost u zajednicu.
Ova obnova ima duboko povijesno utemeljenje. Škapularska bratovština u župi izrasla je iz Bratovštine kršćanskog nauka, osnovane davne 1720. godine, prije točno 305 godina.
Povijesni zapisi svjedoče kako su članovi te prvotne bratovštine u župnoj crkvi podigli oltar posvećen Gospi Karmelskoj, čime je Mariji Karmelskoj trajno dano posebno mjesto u pobožnosti ove zajednice.
Svetu misu predvodio je župnik, vlč. dr. sc. Silvijo Košćak, koji je u homiliji snažno istaknuo duhovni smisao Karmela – ne samo kao biblijskog mjesta molitve proroka Ilije, nego i kao simbola nutarnje borbe, tišine, vjernosti i ustrajnosti.
„Danas nije samo spomendan. Ovo je dan povratka: škapularu, Majci, zajedništvu. Škapular nije amajlija. To je znak da ne želimo biti sami. Da u svijetu buke biramo tišinu. Da u svijetu površnosti tražimo dubinu“, poručio je okupljenima, dodavši: „Škapular nije samo na ramenima – on treba biti u srcu, u koraku, u životu.“
Tijekom mise, devedeset vjernika pristupilo je obredu blagoslova i oblačenja karmelskog škapulara, nakon čega su upisani u Knjigu bratovštine. Posebnu svečanost slavlju dala je i molitveno-poetska priprava uoči mise, u kojoj se isticala dojmljiva misao: „Večeras nismo ovdje zato što kalendar tako kaže. Ovdje smo jer nas je Majka pozvala – ne glasom, nego čežnjom.“
U nastavku homilije, župnik je naglasio da nošenje škapulara nije znak savršenosti, već vjernosti. Obnova Bratovštine predstavlja duhovno povezivanje župe sa Karmelskim redom i svecima koji su živjeli u tom duhu – sv. Terezijom Avilskom, sv. Ivanom od Križa, sv. Terezijom iz Lisieuxa i drugima.
Na kraju slavlja, župna zajednica ponovno se posvetila Mariji kroz posvetnu molitvu Kraljici Karmela. Bila je to molitva predanja, tišine i pripadnosti: „Kraljice Karmela, pomozi nam da nosimo škapular ne kao znak zasluge, nego kao znak pripadnosti… O Marijo, ne tražimo od Tebe čudo. Tražimo Tebe i po Tebi Krista, Božjega Sina.“
