Na sjednici Skupštine Međimurske županije pokrenula se rasprava o sanaciji šljunčara i ekstenzivnoj eksploataciji šljunka i pijeska
Na današnjoj 2. sjednici Skupštine Međimurske županije jedna točka dnevnog reda izazvala je pravu raspravu i brojne replike vijećnika. Radilo se o Prijedlogu Odluke o donošenju III. izmjena i dopuna prostornog plana Međimurske županije.
Nakon izlaganja Mirjane Pintar, dipl.ing.arh., ravnateljice Zavoda za prostorno uređenje Međimurske županije, za govornicu je došao vijećnik Zlatko Horvat koji je iznio svoje primjedbe na sam proces donošenja ovog prijedloga, ali i da prijedlog nije bio dovoljno iskomuniciran sa širom javnosti.
Između ostalog spomenuo je i eksploatiranje sirovina poput šljunka i pijeska, kojim je zahvaćeno Donje Međimurje te nedovoljno razrađen plan sanacije mjesta iskapanja.
Kao primjer naveo je svoj rodni Cirkovljan i iskapalište koje je uvelike utjecalo na devastaciju okoliša. Još je jednom napomenuo kako bi se eksploatacija u Međimurju trebala ukinuti, a iskapališta sanirati.
Ravnateljica Pintar na to je odgovorila kako se izmjenama i dopunama prostornog plana ne može ukinuti državni akt kojim je odobrena eksploatacija pijeska i šljunka na području Međimurja. A državni akt vrijedi dokle se ne iscrpe resursi.
“Eksploatacija do istrebljenja”
U raspravu se ubacio i predsjednik Skupštine Međimurske županije, Dragutin Glavina: “Kada sam bio gradonačelnik, htio sam stati na kraj eksploataciji šljunka i širenju šljunčare u Cirkovljanu. Zato je grad pokupovao okolna zemljišta kako bi se spriječilo širenje.
To je dobro funkcioniralo, no nakon mene Grad je ipak odlučio prodati ta zemljišta, a devastacija se nastavila po načelu ‘eksploatacija do istrebljenja’. Zemljište je izgubilo na kvaliteti. Tim šljunčarama treba posvetiti više brige.”
Predsjednik Glavina je stoga zadužio župana Matiju Posavca da se s tom problematikom obrati na nadležne institucije kako bi se pronašlo rješenje.
Vijećnik Zvonimir Siladi se složio kako je veliko međimursko bogatstvo opljačkano, a da nije rješenje da se šudrane, koje nastaju nakon eksploatacije šljunka i pijeska, naknadno daju ribolovnim društvima na brigu.
Na to je ravnateljica Pintar zaključila raspravu činjenicom da je u prostornom planu predviđena sanacija šljunčara, no nije određeno kako: “Možda bi jedinice lokalne samouprave, čak i sama županija trebali inzistirati od države da se riješi ovaj problem.”
