Šezdesetosmogodišnji Stanko Kos iz Čakovca umirovljeni je željezničar. Veći dio radnoga vijeka, približno 37 godina, proveo je radeći kao zaposlenik HŽ Infrastrukture
Do naše je redakcije stigao nezadovoljan neodržavanjem dijela čakovečke Kolodvorske ulice u kojoj živi od 1987. godine.
Radi se o prostoru uz korito rijeke Trnave na ulazu u područje glavnoga čakovečkog kolodvora, koji je izrazito obrastao travom i trnjem, pri čemu ni živica uz cestu nije kvalitetno orezana.
U njegovu društvu prošetali smo ulicom i područjem oko kolodvora.
Nepregledna šikara
– Kolodvorska ulica gotovo se uopće ne održava. Kosili su ove godine jednom, prije Uskrsa. Granje i divlje kupine rastu na ulicu, na asfalt. Kad dođete na most iz smjera kolodvora, gdje je znak „Stop”, ni lijevo ni desno nije pregledno za promet i ne vidi se ide li tko po glavnoj cesti na 20 metara, takvo je šiblje i drveće. Korito rijeke Trnave vrlo se rijetko kosi. Živica je visoka 3,5 do 4 metra. Kad ste na ulici, ne vidite zgradu kolodvora do koje je 30-ak metara. To je prava džungla! – ljuti se gospodin Kos.
Dodaje da je prostor pun štakora i ostale gamadi, osobito otkako su prije četiri godine izgorjele barake u vlasništvu Čakovečkih mlinova.
– Bio sam u gradskom poglavarstvu, gdje sam, među ostalim, razgovarao i s komunalnim redarom te sam ga upozorio na stanje u kojem se nalazi okoliš kolodvora. Gospodin u poglavarstvu rekao mi je da, ako se žalim, moram znati tko je prostor dužan održavati pa neka provjerim na katastru ili gruntovnici o čijem se vlasništvu radi. To je bilo prije gotovo mjesec dana, a otad nitko ništa nije poduzeo. To je velika sramota! – navodi naš sugovornik. Kaže da je u Gradu ostavio i broj mobitela te mu je bilo rečeno da će ga kontaktirati, što se u tih, nešto manje od mjesec dana, nije dogodilo.
„De je to?”
– Kad sam lani situaciju prijavio odjelu hortikulture Gradskoga komunalnog poduzeća „ČAKOM”, zaposlenik s kojim sam razgovarao pitao me: „Pa gdje je ta ulica?” – rezigniran je Stanko Kos. Naglašava da stanovnici Kolodvorske ulice redovito plaćaju komunalije i održavanje kao i drugi žitelji Čakovca, zbog čega takav odnos stručnih službi i drugih odgovornih osoba prema građanima i spomenutom prostoru smatra neoprostivim.
– Kao nekadašnjega zaposlenika Hrvatskih željeznica i građanina Čakovca, sram me je dok putnici siđu s vlaka i maltene se križaju kad vide na što liči okoliš. Neki se povremeno zgražaju i fotografiraju tu šikaru – ističe umirovljenik, a navodi i da službe očito nisu usuglašene jer je u razgovoru s radnicima shvatio da svaka od njih dio posla prebacuje na odgovornost nekomu drugome.
– Ako ČAKOM održava živicu, a Hrvatske vode korito Trnave, tko je odgovoran za drveće? Izgleda da nitko! – zaključuje.
Dvaput godišnje
Iz Grada Čakovca su reagirali na naš upit i odgovorili da su upoznati sa situacijom.
– Odsjek za komunalno redarstvo Grada Čakovca već je reagirao i na to upozorio Hrvatske vode s obzirom na to da je riječ o kanalu koji je u njihovoj nadležnosti. Kada je riječ o živici uz cestu, taj dio odrađuje GKP „ČAKOM” te se može uskoro očekivati i njezino orezivanje i uređivanje – poručuju iz Grada.
Iz GKP-a „ČAKOM” na postavljeni upit odgovorili su nam da je i održavanje živica dijelom njihova plana redovitog održavanja javnog zelenila i prometnih površina, što se osim na Kolodvorsku ulicu odnosi i na Mihovljansku, Martina Pušteka, Ivana plemenitog Zajca, Valenta Morandinija, Park Rudolfa Kropeka, Vladimira Nazora, Mlinsku, Zagrebačku te crkvu svetog Antuna Padovanskog.
– Radovi podrazumijevaju orezivanje živice na visinu koja zahtijeva prostor, skupljanje biootpada i otpremu na odlagalište, odnosno u kompostanu. Vrijeme radova je dvaput godišnje, u proljeće i najesen, tijekom vegetacije – odgovorio nam je Predrag Vabec, voditelj kontrole i odnosa s korisnicima iz ČAKOM-a.
U zemljišnim knjigama vidljivo je da je predmetna čestica javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, dok pravo upravljanja imaju Hrvatske vode, iz čega proizlazi da su one odgovorne i za održavanje korita rijeke Trnave.
Kako do zaključenja ovoga broja našega lista nije pristigao odgovor iz Hrvatskih voda, objavit ćemo ga naknadno. Postavlja se pitanje je li dovoljno održavati živicu samo dvaput godišnje, i radi li se to na adekvatan način, ako križanje zbog raslinja postaje nepreglednim, a time i opasnim za promet. O štakorima i smeću, smatra naš sugovornik, razmišljat će se eventualno ako netko pokupi kakvu bolest.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3662
