Umirovljenica Marija donijela nam je krasopisom ispisane retke dojmova s putovanja u Kopački rit i Osijek, a njezina rukom pisana priča osvojit će vas jednostavnošću i iskrenošću
U redakciju eMedjimurja stigla je prava mala ljetna poslastica – rukom pisan tekst umirovljenice Marije Sklepić, koja je svojim krasopisom, danas rijetko viđenim umijećem, zabilježila uspomene s putovanja u Kopački rit i Osijek.
Putovala je s prijateljicama Nadom, Anicom, Ljubicom, Slavicom i Slavičinim suprugom Josipom, a dojmove je pretočila u tople rečenice koje nas podsjećaju koliko su jednostavni trenuci često najvrjedniji.
Putovanje autobusom započelo je u Međimurju, uz kratka zaustavljanja u Varaždinu i Koprivnici, gdje su im se pridružili novi putnici.
“Željela sam posjetiti Osijek. Posrećilo mi se, i ove nedjelje 29. lipnja imala sam priliku posjetiti Kopački rit i Osijek.
Vođa puta Karmen i dvojica šofera Mladen i Juraj osobe su kojima smo bili povjereni. U Varaždinu su nam se pridružilo još nekoliko putnika, a dvoje i u Koprivnici.
Nastavljamo putovanje prema Slavoniji i Baranji. Idemo Podravskom magistralom koju još nazivaju i put paprike. Znatna polja pšenice, kukuruza, duhana i suncokreta. Lijepo za oči i dušu.
Stigli smo tako mi i do Kopačkog rita u Općini Bilje. Oduševljeni smo bili viđenim. Popili smo kavu, piće, kupili suvenire… Turističkim vlakićem putujemo kratko do brodića.
Bilo je mirno, malo vruće. Vožnja je bila opuštena i očaravajuća. Imali smo i vodiča i poslušali najvažnije informacije.
Oko nas ptice, kornjače, pokoja riba… Samo komarca nije bilo! Vratili smo se vlakićem do autobusa i krenuli prema Osijeku.
Osječka tvrđava, pogled na Dravu i odlazak do trga. Velebna osječka katedrala vidi se izdaleka. Ušli smo da u hladovini obiđemo unutrašnjost. Posvećena je sv. Petru i Pavlu čiji je blagdan bio baš na dan našeg putovanja – 29. lipnja. Mir, tišina za dušu i srce.
Razišli smo se po kafićima na piće, kavu, a po želji i ručak.
Došlo je vrijeme i za povratak. Puni dojmova, obogaćeni i ispunjeni, ali pomalo umorni ulazimo u rashlađeni autobus. U dobrom raspoloženju ostavljamo Slavoniju, Podravinu, Zagorje i vraćamo se u drago nam Međimurje.”, napisala je gospođa Marija, čije su riječi podsjetnik koliko je dragocjeno kad putovanja pretvorimo u uspomene – i još ih znamo zabilježiti rukom i srcem.
