Razgovarali smo s dr. Mladenom Vuljakom, liječnikom u hitnoj medicini, na kraju njegovog radnog vijeka koji bilježi impresivne 43 godine
Nakon impresivne 43 godine rada u zdravstvu, dr. Mladen Vuljak, liječnik na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP) Županijske bolnice Čakovec, u travnju ove godine otišao je u mirovinu – točno na svoj 68. rođendan, 24. travnja 2025. No, bijelu kutu još nije okačio o klin.
Liječnik s impresivnim radnim vijekom dužim od četiri desetljeća rada na prvoj crti zdravstvene zaštite, odlučio je do kraja godine ostati raditi u Županijskoj bolnici Čakovec na pola radnog vremena, uz mirovinu.
Svojim smirenim tonom, strpljivošću i ljudskim pristupom, ostavio je neizbrisiv trag među kolegama i pacijentima. U znak zahvalnosti, kolege su mu za kraj radnog staža uputile čestitku s porukom: “Nema više tenzije, stiglo je vrijeme penzije.“
Od Đelekovca do Čakovca
Rođen 1957. godine u Đelekovcu kraj Koprivnice, dr. Mladen Vuljak nosi zavidnu akademsku i stručnu titulu: mr. sc. dr. med., specijalist hitne medicine, anesteziologije i reanimatologije te magistar kliničke farmakologije koju je završio na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Tijekom studiranja jedan uvod u stručnu literaturu iz područja medicinske fiziologije jako je utjecao na njegov život i razmišljanje o smislu života. Radi se o knjizi “Medicinska fiziologija” autora Artura Guytona i Johna E. Halla, a uvod glasi ovako:
“Ovu knjigu posvećujem: Svom ocu zbog beskompromisnih načela koja su ga vodila u životu; Svojoj majci zbog toga što je djecu usmjerila da teže k intelektualnom; Svojoj supruzi zbog beskrajne odanosti obitelji; I svojoj djeci zbog toga što sve čine vrijednim.”
Karijeru je započeo u Koprivnici, gdje je radio je na Odjelu anesteziologije i reanimatologije, na Odjelu hitne medicine te u Zavodu za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije.
Karijeru je nastavio na Hitnom bolničkom odjelu u Virovitici, dok posljednjih pet godina djeluje u Čakovcu na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu (OHBP). Upravo je u ŽB Čakovcu bolnici odlučio i nastaviti pomagati ljudima, sada kao umirovljeni liječnik na pola radnog vremena.
“Još uvijek želim biti koristan”
„Iako radim na pola radnog vremena, sam sebi govorim ‘Moraš biti koristan’. Ako tog osjećaja korisnosti više ne bude ili ako ocijenim da ipak nisam toliko koristan koliko sam mislio, onda ću se vjerojatno u potpunosti posvetiti mirovini,“ iskreno kaže dr. Vuljak.
Taj osjećaj pomaganja ljudima, kaže, još ga uvijek drži. Poseban trenutak ostaje kada se pacijent reanimira i vrati u život. „To je osjećaj koji se ne zaboravlja. Taj osjećaj obilježio je moj radni vijek.“
Život između dvije stvarnosti: obitelj i poziv
Sa suprugom Snježanom, medicinskom sestrom koja je karijeru također ove godine završila u bolnici u Koprivnici, ima dva sina, Domagoja i Ivana – obojica su u IT sektoru. „Nisam se miješao u njihov izbor, a oni su sada ‘doktori za računala’. I to mi je drago jer imaju manje stresa u svom zanimanju, a imaju i slobodne vikende koje mogu posvetiti sebi i svojoj obitelji.“
Obitelj je oduvijek bila čvrsta točka oko koje se dr. Vuljak okretao. „Kad sam bio mlađi, znao sam dežurati od subote ujutro do ponedjeljka. Sve je ostalo na teret supruge, uključujući brigu za sinove. Uz to. bio sam u Domovinskom ratu, kao dio kirurško-anesteziološke ekipe – od Bjelovara, Đakova, Velebita do Bljeska od 1991. do 1995. Na taj način sam dao svoj doprinos osamostaljenju naše države.“
Danas se najviše veseli vremenu s unučicom starom godinu dana, dok će supruga, kako u šali kaže, postati njezina „njegovateljica“.
Od tenisa do književnosti
Slobodno vrijeme sada više ispunjava rekreacijom. „Imam termine za tenis s prijateljem, ponedjeljkom i srijedom. Na sat i pol zaboravimo na sve, rekreiramo se i ostajemo u formi.“ No ni to nije sve – 2024. godine objavio je knjigu “U svom filmu – šalna autobiografija sa znakovitim porukama”, čiji je moto: “Od kolijevke pa do groba, najljepše je ostati dijete.” Svira nekoliko instrumenata, jer glazba održava duh mladim i poletnim.
Realnosti sustava i promjene generacija
Kao bivši voditelj Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP), dr. Vuljak svjedoči brojnim izazovima sustava, a posebice kroničnom nedostatku liječnika koji je zahvatio cijelu Hrvatsku.
„Hitna medicina je teška i neatraktivna mladim liječnicima. Danas oni mogu birati specijalizacije jer ih nema dovoljno, a sve više ih odlazi u privatnu praksu. Kada sam bio mladi liječnik, prvo sam morao raditi dvije godine u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a tek sam onda mogao birati specijalizaciju. Nekako mi se čini kako su starije generacije bile više zaljubljene u medicinu jer se za željenu specijalizaciju moralo puno više raditi i na nju se duže čekalo.“
Posebno zabrinjava stanje primarne zdravstvene zaštite. „To je temelj sustava, a temelji su nam poljuljani. Pacijenata je sve više, liječnika premalo, a organizacija na državnoj razini slaba. Hrvatska drži korak s napretkom u medicini, no u organizaciji rada na državnoj razini zaostajemo. Mi na OHBP-u već sada preuzimamo dio pacijenata iz primarne zdravstvene zaštite jer nam pacijenti dolaze bez obzira na to jesu li njihovi liječnici dostupni ili ne.“
Uspoređujući iskustva iz Koprivnice, Virovitice i Čakovca, naglašava da je u Čakovcu najbolja organizacija, što znatno smanjuje stres. „Bolja organizacija znači manje stresa.“
Medicina nad politikom
Gledajući unatrag, svoj radni vijek i svoje dugo iskustvo u radu s ljudima, ima i društvenu poruku. „Nekad smo mi liječnici bili radnička klasa. Danas smo gospoda – ali se ne ponašamo gospodski. Previše se bavimo politikom, premalo medicinom. A kad politika preuzme liječnika, onda medicina pati. Meni bi bilo draže da nas preuzme medicina. To bi bio moj apel: Bavimo se medicinom, ne politikom.“
„Nadam se da ću biti dobro pokretan, kao što sam bio svih ovih godina, da ću biti bistre glave, koliko se to može biti u ovim godinama. I nadam se da ću biti dovoljno samokritičan da se prestanem baviti medicinom, u slučaju ako neću biti koristan”, za kraj nam je odgovorio dr. Vuljak na naše pitanje čemu se nada u mirovini.
Život i rad dr. Vuljaka nisu samo biografija liječnika – već požrtvovna priča o humanosti, služenju, odgovornosti i ljubavi prema poslu. Nakon 43 godine predanog rada, s pravom nosi status liječnika kojeg se pamti – i zbog stručnosti, i zbog dobrote.
