
Danas, 19. lipnja 2025., Katolička Crkva slavi blagdan Presvetog Tijela i Krvi Kristove, poznatijeg kao Tijelovo
Riječ je o svetkovini koja nas podsjeća na ustanovljenje Euharistije tijekom Posljednje večere, a obilježava se deveti četvrtak nakon Uskrsa.
U župi svetog Antuna Padovanskog na čakovečkom Jugu, Tijelovo je svečano proslavljeno svetom misom i tradicionalnom tijelovskom procesijom koju je predvodio župnik fra Josip Šoštarić. Brojni vjernici svih uzrasta, u molitvi i pjesmi, prošli su ulicama župe odajući počast Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Procesije poput ove održavaju se diljem Hrvatske, ali i katoličkog svijeta, a riječ je o stoljećima staroj tradiciji koja nosi snažnu poruku zajedništva, vjere i duhovne snage.
Blagdan Tijelova ima korijene još u 13. stoljeću, kada se redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, prema predaji, ukazao puni mjesec s mrljom. Mjesec je simbolizirao Crkvu, a mrlja je označavala svetkovinu koja nedostaje – onu kojom bi se častilo Tijelo i Krv Kristova.
Na njezinu zamolbu, mjesni biskup Robert de Thorote uveo je blagdan Euharistije u svojoj biskupiji, a uskoro se slavlje proširilo i izvan njezinih granica.
Značajan utjecaj na širenje pobožnosti prema Euharistiji imao je i događaj iz 1263. godine u Bolseni, Italiji, gdje je tijekom mise jedan svećenik posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Kristovo Tijelo i Krv. U trenutku lomljenja hostije, počela je kapati krv – prizor koji je potresao prisutne i dodatno učvrstio vjeru u stvarnu prisutnost Krista u Euharistiji.
Nakon tih događaja, papa Urban IV. 1264. godine donosi bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova, iako je njegova smrt spriječila njegovu bržu primjenu. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. širi blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
U pojedinim dijelovima Hrvatske, kao i u Bosni i Hercegovini, Tijelovo je poznato i pod nazivom Brašančevo – riječ koja dolazi od „brašno“, simbola kruha, koji u misi postaje Kristovim Tijelom.
Današnje slavlje Tijelova podsjetnik je na snagu vjere, zajedništva i euharistijske prisutnosti u svakodnevnom životu. U Čakovcu je ono obilježeno s posebnim poštovanjem i duhovnim žarom.

















