Životna priča ispunjena toplinom i vjerom
U Domu za starije i nemoćne osobe u Hodošanu živi baka Ana Purgar, 84-godišnjakinja iz Hodošana, čiji dani prolaze ispunjeni mirom, navikama i velikim srcem. Prije dolaska u dom, čak 25 godina živjela je sama, no kaže da je odluku o preseljenju donijela s mirom u srcu.
– Imam jednoga sina, a gotovo 25 godina sam živjela sama. Sad sam tu već dvije godine i nisam požalila ,priča Ana, čije riječi uvijek prati blag osmijeh.
Dani uz knjige, osmosmjerke i molitvu
Ana svaki dan započinje u društvu omiljenog časopisa Zagonetkine osmosmjerke, koje rješava ujutro i popodne, kad god pronađe miran trenutak. Uz zagonetke, njezina druga velika ljubav su knjige, posebno romani koje joj redovito donosi unuka Emina.
– Jako ju volim, veselim se svakom njezinom dolasku i knjigama koje mi donese – kaže baka Ana.
Na njezinom noćnom ormariću nalazi se i Glasnik Srca Isusova i Marijina, iz kojeg posebno voli čitati životna svjedočanstva ljudi koje je vjera promijenila.
Nedostaje joj vrt i koristan rad
Unatoč bogatom sadržaju svakodnevice, baka Ana ne krije kako joj najviše nedostaje – rad rukama.
– Jako mi fali moj vrt. Imam još puno vremena kojega bi mogla iskoristiti da trebim graha ili gulim krumpira. Joj, kak bi rado to delala, samo da mi netko dozvoli! – govori s nostalgijom.
Naviknuta na svakodnevne poslove, često razmišlja o načinima kako bi i dalje mogla biti korisna, makar u sitnim kućanskim poslovima.
Tradicionalna jela – uvijek s vrhnjem
Kada je riječ o hrani, Ana priznaje da voli gotovo sve, ali posebno uživa u jednostavnim, domaćim jelima.
– Pretepeni krumpir, grah i mahune – sve s vrhnjem! To mi je najdraže – govori sa smiješkom.
Društvo, igre i pjesma – lijek za dušu
Baka Ana svaki dan šeta i druži se s ostalim štićenicima doma. Rado popriča s njima, razmijeni pokoju riječ i šalu. Posebno se veseli svakoj prvoj i zadnjoj srijedi u mjesecu, kada se u domu organiziraju društvene igre.
– Prošlu srijedu sam igrala Čovječe, ne ljuti se! Bilo je smijeha i zabave – prisjeća se.
Najviše joj znače posjete iz drugih staračkih domova, pogotovo kada gosti dođu s pjesmom i recitacijom.
– Lijepo mi je kad neka grupa penzića zapjeva i kad malo recitiraju. Odmah se nasmijem i uljepšaju mi dan.
Srce puno vedrine i želje za korisnošću
Iako joj godine polako ograničavaju fizičku snagu, Ana nikada ne gubi volju. Uvijek je spremna na razgovor, druženje i novu knjigu.
– Voljela bih više raditi rukama, da bude nešto korisno. To mi jedino fali – zaključuje.
Za baku Anu, Dom u Hodošanu nije samo mjesto stanovanja – on je zajednica u kojoj je pronašla toplinu, prijateljstvo i novu svrhu. Njezina životna radost i otvoreno srce svakodnevno nadahnjuju i ostale štićenike, ali i sve nas koji imamo priliku upoznati njezin životni put.
Kroz svoj osmijeh, strpljenje i neugaslu želju za djelovanjem, baka Ana pokazuje da je istinska snaga čovjeka u ljubavi koju pruža i u nadi koju nosi – bez obzira na godine i okolnosti.
Baka Ana Purgar pravi je primjer da i u poznim godinama život može biti ispunjen smislom, ljubavlju i radošću.
