Lorena Kovač iz iste škole pridružila se Literarnoj radionici pod vodstvom Nikoline Rafaj, gdje je istraživala osnove pisanja dramskog teksta. Kroz grupni rad i zajedničko čitanje vlastitih tekstova razvijala je dramske predloške uz stručno vodstvo i komentare mentorice.
Lorena je učenica 8. razreda ,OŠ Domašinec ,koja već sada s lakoćom barata riječima. Piše i prozu i poeziju, a u njezinim se tekstovima osjeća duboka emocija i zrelost iznad njezinih godina. Bilo da stihovima izražava osjećaje ili u kratkim pričama gradi likove i događaje, Lorena piše s dušom. Njena ljubav prema pisanju razvija se svakim danom sve više, a njezine priče i pjesme osvajaju srca čitatelja.
„Moje prvi radovi nastali su u nižim razredima, no kako sam krenula dalje tako me je učiteljica iz hrvatskog više motivirala u pisanju pjesma i sastavaka. Pogotovo pišem puno pjesme na kajkavskom narječju. Pišem sve što mi padne na pamet ali ako trebam odabrati između proze i pozije prije bi rekla da ću se odlučiti za prozu jer mi više leži, otvoreno će Lorena.“
INSPIRACIJA ZA PISANJE
Pisanje je način izražavanja osjećaja, misli i doživljaja koje ne možemo uvijek reći naglas. Inspiracija može doći iz svakodnevnog života – iz običnih trenutaka, razgovora, prirode oko nas, pa čak i iz malih, smiješnih situacija koje nam se dogode u privatnom životu.
„ Inspiraciju pronalazim u svakodnevnim trenucima i prirodi koja me okružuje. Ponekad je to samo pogled na drvo koje se njiše na vjetru, a ponekad neka smiješna zgoda iz mog života. Te anegdote volim malo preoblikovati i pretvoriti u šaljive pjesme. Pisanje mi omogućuje da stvarnost pogledam iz drugog kuta – da običan dan postane priča, a mali trenutak – stih, priznaje nam Lorena.“
TEMATIKA PJESAMA
Ljudi vole pisati o mnogim stvarima, a najčešće o onome što im je blisko. Često pišu o svemu što ih pokreće – od svakodnevnih stvari do dubokih emocionalnih doživljaja i fantastičnih svjetova. Pisanje o predmetima koji imaju sentimentalnu vrijednost Lorenina je ljubav. To može biti vrlo emotivno i nostalgično. Takvi predmeti često nose sjećanja na posebne ljude, mjesta ili trenutke u životu.
„ Volim pisat razne anegdote, ljubavne pjesmice, običaje, opisivat svoje članove obitelji i opisivati neke predmete koje drugi smatraju možda nevažnim ali za mene su ti predmeti izuzetne važnosti, otkriva nam Lorena.“
NOVIGRADSKO PROLJEĆE
Novigradsko proljeće nije samo prilika za razvoj umjetničkih vještina, već i za stvaranje trajnih uspomena i prijateljstava. Za mnoge učenike, sudjelovanje u ovoj manifestaciji postaje nezaboravno iskustvo koje oblikuje njihov pogled na svijet i potiče ih na daljnje istraživanje svojih talenata.
„ Bilo mi je vrlo zanimljivo, dobili smo najbolju voditeljicu koja je odmah na početku napravila opuštajuću atmosferu. Naučila sam što je dramski tekst, kakvi sukobi postoje, da li je za dramu potreban sukob, radili smo puno na dijalogu i monologu i još raznim vrstama tekstova. Prvenstveno ću Novigradsko proljeće pamtit po uspomena s prijateljima koje sam tamo ostvarila i novim prijateljima koje sam upoznala, govori nam.“
LITERARNI NATJEČAJ „ODJECI“
Pisanje pjesama na kajkavskom narječju može biti vrlo osobno i emotivno iskustvo jer to narječje nosi bogatstvo lokalne kulture i tradicije. U sklopu literarnog natječaja „Odjeci“ Naklade Ljevak, lorena je napisala pjesmu na kajkavskom narječju „Dvanoajst meseci“. Upitali smo je odakle joj motivacija baš za takav naslov pjesme.
„ Za tu pjesmu me je potaknuto primjer pjesme Florijana Andraseca, pjesma nosi to ime jer sam u pjesmi opisivala svih 12 mjeseci koje je već godinama gledam u svojem kraju i cijelom svojem malom, ali dragom Međimurju, nasmijano će.“
Lorena je primjer mlade djevojke čije riječi imaju moć doticati srca drugih. Njezine pjesme i eseji nisu samo umjetnički izrazi, već i način kako ona proživljava svijet i dijeli svoju unutarnju stvarnost s drugima. Ona je mlada umjetnica koja koristi jezik kao svoj alat za stvaranje, istraživanje i spajanje sa svijetom.
