Uživajte u novim aforizmima Nikole Šimića Tonina i dojmljivoj poetskoj slici Miljenke Koštro "Rađanje novog Orfeja". Nastavljamo serijal duhovite i promišljene riječi
Nastavljamo naš serijal u kojem vas kroz britke aforizme i dojmljivu poeziju vodimo u svijet riječi koje bude maštu, promišljanje i osmijeh.
Ovoga puta predstavljamo vam aforizme Nikole Šimića Tonina, autora čije kratke, ali snažne misli ostavljaju dubok trag, te poetsku sliku Miljenke Koštro “Rađanje novog Orfeja”, u kojoj su život, umjetnost i vrijeme isprepleteni u slikovitom, maštovitom izrazu.
Uživajte u novoj dozi stvaralaštva koje ćemo na portalu eMedjimurje objavljivati u kontinuitetu, vjerujući da snaga riječi može uljepšati svaki dan.
Aforizmi
Patuljak koji se popne na vrh planine i dalje ostane patuljak, a planina nije znatno veća.
Nakon svakoga rata ostaju stradanja i sjećanja.
Pas je zvono koje laje.
O klin okači kaput prošlosti.
Ugasilo se svjetlo ljubavi nad nama i ostali smo mrak.
RAĐANJE NOVOG ORFEJA
1.
Scenografijom Scenograf se hvali,
orasi s grana od uzbuđenja su popadali.
Prolistaše sjećanja na zatomljen mitološki svijet,
vrišti Barok, nepoznatom rukom uguran
u mračnih mišjih rupa pet, kao uveli cvijet,
a krezuba znatiželja brojeći kićene riječi
i grizući rumenu jabuku, ugrizla se za jezik,
na koljenima kleči, iznutra ječi.
Kada je Trg gluposti okrenuo leđa sreći
zvono u vreći zazvonilo je za odmor veći,
u skakavaca naoštren žalac i gore podignut palac,
za navalom mirisa, u elitne restorane poletješe muhe
kako bi srknule zeru vrele jezikove juhe,
a gospođa lija od zavisti puca, cijeli dan štuca.
2.
Nebeske zvijezde se gase u cik zore,
igrom valova oglasi se i more.
Vremenski pravac u krug se smotao,
nekim čudom dan produžio za koji Henleinov ručni sat.
Grijesi prošlosti ispod znojna pazuha skriti čuče, hoće spat,
mršti se bršljan obješen zidu o vrat.
Razmaknuti za koji kilometar želja,
zakašnjeli Tjedni nose koju vreću ciganskoga veselja.
Zagrljene kazaljke.
Izgara Djevojački pogled.
Tko li misli na nju?
U nedogled!
3.
Crni gavran se na granu spusti,
koju pametnu i on izusti,
riječ mu je kao kamen kruta,
sjenice mu se miču s puta.
U zraku zgusnuta, siva, ni malo fina magluština.
Mrzovoljan vjetar, vrišti okrenut naglavačke.
Na distanci, virusi i viroze zauzeli poze.
Povrijeđeni ego razuzdane Noći, oko ponoći
staru Tugu utapa u dubini boce, radeći spačke.
Logikom rasuđivanja probuđeni Aristotel traži hotel,
nedorasle pačiće ovoga vremena tjera u Pačju školu,
taj mudrac, sve bi dao za Istinu golu.
4.
Slobodna volja Jutra,
uzalud se nijema koprca,
omotana dugim kosama žalosne vrbe, grca.
U džepu burne Noći, nekad ljubazan,
stenjka novčanik prazan.
S tisuću ruku Proljeće mota šarene niti života,
ne bi li jaglac žutom nabuja’ i čuo se pjev slavuja,
prije nego Jesen smeđom omota.
Nebu je okrenuto lice
i mlade Potočnice.
5.
Zaljubljeni parovi poslije grka vina i ljubavnog čina
u zaborav tonu i jedno drugom leđa okreću,
a mostovi okruga Madison spletenih ruku
nimalo svjesni važnosti trenutka, slave Sreću.
Zbunjeni vrtlar zabucao se u korov i kukolj,
praznih ruku, ne kazuje svoju muku,
pripit, pastir ovce predaje
vječito gladnu, sivu vuku.
6.
Čarobnjak riječi drhtavim rukama lovi
odbjegle krikove noći,
u navali želja oslika i posljednju kap veselja,
zahrđalo srednjovjekovno pero u san želi poći,
potrošeno odavno, da ga zamijeni, nema dostojna brata,
strka, strijela strijelu stiže, bit će inata.
Iz daljine kukurikanje gromoglasno,
neumorno cvrči, cvrči…cvrčaka zbor,
kukavica ne kuka nego viče: Kako, kako…? Nejasno!
a slavuji pobrkali note, čuje se žamor.
7.
Sva spomenuta zbrka događa se radi skorog rođenja
suvremenog, vidovitog Orfeja. Ah, iznenađenja!
(Od suvremene Kaliope, majke).
Rekoše da će svojom pjesmom
nadmašiti davnog prethodnika, bez hajke,
kao i pjesme suvremenih, ali i davnih Sirena,
u ova burna vremena
da im ne spominjem dična imena.
Mnogi jezik za zubima ne drže
pa se vijest širi sve brže i brže.
8.
Poslušnim Satirima od Dioniza stigla naredba, u žaru:
Vino! Grožđe obrati treba! Galama, vika,
novo, svečano ruho čeka u trokrilnom ormaru,
za veličanstveni dolazak Kaliopinog miljenika.
Okrenuta nova stranica u kalendaru.
Ističe rok, tok, tok, sluge cijede svjež narančin sok.
Svoj svakodnevni posao samo Mravi rade
i ne slute trenutak rađanja milozvučne Nade.
Vijest se pročula preko sedam gora,
sve do sjevernih, plavih mora.
9.
Postaje sve neizvjesnije i teže,
ribe iz akvarija u more bježe,
od znatiželje gore Društvene mreže.
Moja ruka lati se pera, za zeru satire,
snagom riječi javu protresa na šire,
za svrhu svega, u uru odvažnu,
ne pitajte, mene, nevažnu.
Piši, piši! misao me vodi,
samo neka se novi Orfej napokon rodi.
Pljeskat će mase nemilice,
kada mu ugledaju lice
i oćute lire glasnice.
Miljenka Koštro
Uz aforizme koji nas potiču na dublje promišljanje i poetske slike koje bude maštu, nastavljamo serijal objava domaćih autora koji svojim riječima donose tračak svjetla i humora u svakodnevicu.
Čitajte nas i dalje jer nove riječi već su na putu do vas, poručuju iz Udruge hrvatskih aforista i humorista.
Karikatura: Ivan Grahovec, Evolucija
