Delfina i Saša znali su od početka da žele veliku obitelj - svako dijete bilo je novi i veći blagoslov
Delfina (47) i Saša Borković (48) iz Pribislavca primjer su obitelji koja živi u skladu s ljubavlju, vjerom i zajedništvom. Roditelji su petero djece i ponosni su na način na koji su ih odgojili – uz puno ljubavi, međusobnog poštovanja i podrške. Obiteljska priča Delfine, vjeroučiteljice, i Saše, automehaničara i vozača, počela je na nesvakidašnji način – zahvaljujući padu na vozačkom ispitu.
Od vozačkog ispita do braka
Delfina je 2003. godine polagala vozački ispit i pala je prva dva puta. Kada je zamolila prijateljicu za pomoć, ova joj je preporučila instruktora vožnje – Sašu.
“Naš prvi susret, iako smo pričali samo o vožnji i ispitu, jako me se dojmio jer je na vrlo smiren način i pun strpljenja sve objasnio. Nije bilo napetosti i nervoze”, prisjeća se Delfina.
Nakon prvog susreta nisu ostali u kontaktu, već se nekoliko mjeseci nakon polaganja vozačkog Delfina suočila s problemom – slučajno je natočila krivo gorivo u automobil. U trenutku panike sjetila se Saše, nazvala ga i on je odmah priskočio u pomoć.
Treći, sudbonosni susret dogodio se pak kada joj se automobil pokvario upravo ispred kuće Sašinih djeda i bake, a u kojoj danas žive. Nakon toga, počeli su se češće viđati i godinu dana kasnije, 2006. godine, vjenčali su se.
“Roditeljima sam uvijek govorila da se neću udati dok ne nađem muža koji će moliti i ići sa mnom u crkvu. Bila sam spremna čak ostati sama, no Bog me doveo do Saše”, ispričala je Delfina.
Obitelj s petero djece – izazovi i ljepota roditeljstva
Borkovići su u braku gotovo 20 godina i imaju petero djece: Veroniku (17), Martu (16), Petra (13), Klaru (10) i Ivana (6). Svako dijete ima svoje interese, ali ih povezuje ljubav prema učenju i glazbi. Njihovi roditelji kažu da si međusobno pomažu i podupiru se, a dijele i ljubav prema folkloru. U obitelji svi, osim Delfine, plešu, pjevaju ili pak sviraju u KUD-u Kaštel.
Veronika se školuje za medicinsku sestru, Marta pohađa srednju glazbenu školu u Varaždinu, Petar je zaljubljenik u informatiku, dok se najmlađi Ivan i Klara već sada pronalaze u osnovnoj školi u različitim aktivnostima.
Delfina i Saša ponosno ističu da su njihova djeca disciplinirana, marljiva i usmjerena na školu. Delfina, koja radi kao vjeroučiteljica na pola radnog vremena, kaže kako je uspjela prenijeti ljubav prema učenju na djecu. „Ja sam stalno u knjigama, a oni nas kopiraju“, govori Delfina.
Saša dodaje da sinovi pak pokazuju zanimanje za njegov posao automehaničara, a najmlađi Ivan već sada pomaže oko automobila: “Poznaje već sve ključeve i polako uči dijelove automobila.”
Usklađivanje obveza i obiteljskog života
Iako imaju brojne obveze, Borkovići uspijevaju sve uskladiti zahvaljujući organizaciji i međusobnoj podršci. Delfina smatra da bi joj bilo teže da radi puno radno vrijeme, no čak i sada mnogo vremena provode u prijevozu djece na razne aktivnosti. Djeca pohađaju glazbenu školu, a svi su aktivni i u kulturno-umjetničkim društvima. „Nismo ih forsirali na izvannastavne aktivnosti, sami su to htjeli“, kaže Saša.
Natjecanja, odnosno ljubomore među djecom nema – umjesto toga, organiziraju večeri „supertalenta“ u kući, gdje plešu, recitiraju, sviraju i glume, a roditelji su publika. “Kreativni su i vole kada ih gledamo i veselimo se kada nauče neku novu pjesmu. U kući imamo osam instrumenata i svatko nešto svira”, kažu Saša i Delfina.
Financijska strana velike obitelji
Unatoč izazovima, Borkovići uspijevaju financijski stabilno živjeti. Do petog djeteta nisu imali pravo na dječji doplatak, no i bez toga su se snalazili. „Može se odgojiti petero djece s prosječnom plaćom, iako je supruga tijekom porodiljnog dobivala male naknade. Živimo život bez luksuza, no mi normalno funkcioniramo. Kod nas nema gladnih usta, čak i koje susjedovo dijete sjedne za stol“, ističe Delfina.
Smatra da danas ljudi previše pažnje pridaju materijalnim stvarima, dok je Sašinoj i Delfininoj obitelji vjera temelj svega. Kako kažu, na njihovom životnom putu vodi ih Bog i stoga nema straha i nesigurnosti. Stvari su se uvijek nekako posložile i izjednačile.
Delfina i Saša prije samog braka posložili su obiteljske prioritete, a o tome najbolje govori Saša. On je prije braka bio vozač kamiona i autobusa i imao je puno veću plaću nego sada. No svjesno je odlučio promijeniti posao kako bi više vremena provodio s obitelji. „Htio sam biti otac i muž, a ne bankomat. Što će mi velika plaća, kada me vlastito dijete ne prepoznaje jer radim cijelo vrijeme i rijetko sam doma“, kaže Saša, koji je, nakon što se oženio, postao automehaničar i posvetio se obitelji.
Obitelj kao temelj sigurnosti
Dok mnogi mladi parovi odgađaju roditeljstvo zbog financijske nesigurnosti, ali i straha i nestabilnosti u Hrvatskoj i svijetu, Borkovići vjeruju da stabilna obiteljska atmosfera djeci daje potrebnu sigurnost. „Ako su mama i tata dobro, nesigurnost u svijetu neće puno utjecati na razvoj djeteta“, kaže Delfina te dodaje: “Ako postoje problemi u braku, djeca se mogu pogubiti. No ako roditelji puno razgovaraju s djecom, i ako imaju dobre odgojne temelje, djeca će razviti čvrsti stav i oduprijet će se svim opasnostima današnjeg društva.”
No ni oni sami nisu prošli bez zlobnih komentara i predrasuda zbog velike obitelji. Kažu da je glavna netočna predrasuda da se djeca u velikim obiteljima zanemaruju.
„Naša djeca imaju s kime razgovarati, nema tabu tema. Komuniciramo, družimo se, molimo zajedno. Čak i hobije prilagođavamo djeci – svi zajedno bicikliramo i sudjelujemo u KUD-u. Naša djeca nemaju osjećaj da su sama ili neshvaćena“, dodaje Saša, a Delfina pak kaže kako i godinama ljetuju u istom mjestu: “Na otoku Krapnju nalazi se mjesto gdje godinama odlazimo preko ljeta na duhovne obnove s drugim obiteljima. To nije samo molitva, već i pjesma, ples, igra, rad i slobodno vrijeme. Nema mobitela i računala. Mislili smo da će djeci, kada malo odrastu, možda to postati dosadno, no oni sada sami pitaju: Kada ćemo opet na Krapanj.”
Zajedništvo i vjera kao oslonac
Na Krapnju su Borkovići sklopiti prijateljstva s drugim obiteljima iz cijele Hrvatske. Osim toga, druže se i s drugim velikim obiteljima iz Međimurja – svake se godine u lipnju susreću na velikom obiteljskom pikniku. Aktivni su u Zajednici bračnih susreta i Kursilju, gdje Delfina i Saša pomažu drugim bračnim parovima. Kažu da se u trenutku dvojbe ili kada im je potrebna pomoć oslanjaju na prijatelje koje su upoznali, ali i oni na njih.
„Nismo sami, imamo svoju zajednicu“, zaključuju Saša i Delfina, svjesni da im je ljubav i vjera omogućila da odgajaju petero sretne i ispunjene djece i to u domu u kojem se često mogu čuti pjesma, ples i dječji smijeh.
