U nedjelju, 8. srpnja, u Kavani San Marino u Donjoj Dubravi ZEUS je otvorio novu skupnu izložbu kojom se svojim radovima predstavljaju dva autora – akademska slikarica Viktorija Balog-Mikac i Ivan Peranec.
Izložba je dakle polarizirana. Fokus jedne strane je na ritualima slikarice i centra njene pažnje – njenog kućnog ljubimca s kojim dijeli dnevne mijene susretanja. Drugi dio izložbe čine maske kao sredstvo ljudske težnje za privremenim zadobivanjem nekog novog identiteta. Oba se dijela izložbe ipak dodiruju.
Osobine mačke čije je ponašanje i dnevne rutine Viktorija uspješno hvatala na svojim slikama kao i svrha maski Ivana Peranca su rituali, navike, navade ili staro kajkavski “šege”. Dok su maske, kao umjetni kanal ljudske težnje za transformacijom, praćene ritualom igranja prikladne uloge, mačke žive u stalnom spontanitetu te se često s pravom smatra da je svaka njihova aktivnost oblik igre.
I mačke i maskiranje dugi su pratitelji ljudske civilizacije. Vračevi su plemenskih zajednica predpovijesti imali običaj maskirati se u životinje izvodeći specifične obrede za dobrobit plemena. A mačka je jednako tako udomaćen pratitelj čovjeka već tri i pol tisućljeća. Već su prve civilizacije bile fascinirane jakom individualnošću, samostalnošću i elegancijom mačaka.
No, između dvije skupine izložaka postoje i razlike. Dok je svrha maske glumljenje neke druge osobe, portreti mačke pokušaj su očuvanja neusiljenog, prirodnog, spontanog ponašanja. Dok su mačke smatrane samotnjacima, maskiranje je tipično društvena aktivnost.
Dok su mačke znane po sirovoj autentičnosti, maska je alat onoga što ljudi stalno čine – nose brojne uloge poput kazališnih glumaca. Svakako nemojte propustiti razgledati ovu zanimljivu izložbu.
