Obitelj Pintarić iz Dekanovca dobro je poznata izvan granica Hrvatske
Već godinama slove kao vrhunski uzgajivači kraljevske sorte golubova, engleskih gušana. Prvi je par, sada umirovljenik, Stjepan dobio od svoga oca Ivana još kao osnovnoškolac. Bilo je, kaže, uspona i padova, no iza sebe ima brojne šampione. Sve što zna naučio je sam i prenio na sina Ivicu i unuke Frana i Krstu.
– Bio sam malen, prvi razred kad sam počeo s time. Došao bih iz škole i prije nego bih išao pisati zadaću, išao bih golubovima. Bio sam tako radostan kad mi je tata kupio prvi par. Sjećam se da sam pao s ljestvi dok sam ih nosio, prisjeća se Stjepan koji se ozbiljnije golubarstvom počeo baviti krajem osnovne škole i nikada nije prestao.
Danas se time bavi sin Ivica, no otac Stjepan svesrdno pomaže radom i savjetima. Ivica se više zainteresirao kada su počeli odlaziti na izložbe. Prvi su puta izlagali u Belici koja je tada imala udrugu Međimurski golubari, još davne 1978. godine. Natječu se i danas i to vrlo uspješno. Nedavno su sudjelovali na europskoj izložbi u češkom Brnu na kojem su osvojili najviša mjesta.
– Bili smo europski šampion u plavoj, žutoj i crnoj boji, znači to je pojedinačno, to su najljepši golubovi po boji.
Ima kategorija najbolja grla, to se zove kolekcija, tu smo isto osvojili u te tri boje. To se zove europski majstor uzgoja. Do sada imamo više od deset takvih titula. Sudjelovali smo kao Hrvatski klub uzgajatelja engleskih gušana, s nama su bili još Nikola Bermanec iz Preloga i Danijel Nemet iz Suhopolja. Kao i za svako drugo, i za to se natjecanje treba pripremiti.
– Postoje propozicije kako golub treba izgledati, od glave, repa, kljuna i svega ostaloga. Tu je važno i zbližiti se s golubovima jer oni moraju pokazati svu svoju ljepotu u izložbenom kavezu.
Genetika nije matematika
Na izgled golubova može se itekako utjecati i to isključivo parenjem. Ako postoji kakva mana, ona se ne može ispraviti na toj, ali može na idućoj generaciji.
– Ako recimo ženka stoji uspravno, onda se pari s vertikalnijim mužjakom. Kad se mladunčad izlegne, nakon nekoga vremena se vidi koji imaju potencijala i ti se ostavljaju i idu u maticu. Ide se na veliku nogu, da su čim veće noge, da su dobro postavljene, boja, kljun.
Sjećam se da sam jedan par pario šest godina uzastopno i svake je godine leglo bilo drukčije. Jedne godine sam bio toliko uspješan da mi nitko nije mogao ništa, a druge godine sve je bilo loše, a od istoga para. Nikada nije isto. Važno je paziti i na rodbinske veze, jako pazimo da nema srodstva. No treba naglasiti da genetika nije matematika, nikada ne znate točno što ćete dobiti, kaže Ivica.
– Težimo tome da imaju velike noge pa se zbog toga teško pare i teško sjede na jajima, zato imaju dadilje. Te golubove othranjuju drugi golubovi. Gušani nisu prirodni golubovi, makar je stara sorta, no uzgojena je na engleskom kraljevskom dvoru, dodaje Ivica. Životni im je vijek deset godina, a natjecati se mogu pet. Interes za uzgoj postoji i Hrvatska jako dobro kotira, pri samome je vrhu. Najbolji se primjerci prodaju za nemali novac.
– Oduvijek imaju cijenu. Sjećam se da su mi prije mnogo godina pričali da je u Novom Sadu čovjek dao svinju za goluba. Danas je vrhunskim primjercima cijena oko tisuću eura, a najviše što znam je bilo 1.500 eura, otkriva Ivica. No od novaca je važnija ljubav prema onome što rade već generacije obitelji Pintarić.
– Sjećam se da je jednom jedan uzgajivač rekao da je na golubove potrošio kao za dobar Mercedes. Mislim da je tata još i više, no Mercedes ti ne može prirasti srcu kao golubovi. Dnevno pojedu više od dvadeset kilograma hrane, imamo oko 350 komada, govori Ivica koji je član Hrvatskog kluba uzgajatelja velikog i patuljastog engleskog gušana koji je prijavljen u Hrvatski savez koji je pak dio Asocijacije EE savez Europe.
Ljubav prema pticama
Iako golubarstvo i sokolarstvo nikako ne idu zajedno, Ivica je i sokolar s položenim sokolarskim ispitom. Sokolarka i to strastvena je i supruga Tanja. Ima tri sokola i tri jastreba, sve iz umjetnog uzgoja, i koristi ih za lov.
– Sivi sokol je najbrža životinja na svijetu, dok se obrušava ide brzinom oko 380 na sat. S pticama se ne lovi radi mesa nego ljepote lova. Nema ranjavanja kao s puškom, recimo. Sokol lovi pernate životinje, fazana, trčku, jarebicu, divljeg goluba, vranu, dok recimo orao lovi i čagljeve i lisice, otkriva Ivica.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3637
