Gibanica je međimurska i najbolja je
Umirovljenik Zlatko Balažić iz Vratišinca cijeli je radni vijek proveo u inozemstvu. Još kao učenik zanat je učio u Sloveniji, a nakon toga odlazi raditi građevinu u susjednu Austriju. I tako sve do mirovine. Život vani nosi svoje pa je Zlatko često kuhao za sebe i kolege s kojima je dijelio podstanarstvo.
– Nastojali smo jesti kuhano svaki dan, a uglavnom smo planirali obroke tako da bismo kuhali svaki drugi dan pa da imamo za dva dana. Svi smo kuhali, nije nam to bilo teško. Teže je raditi u građevini, priznaje Zlatko. Kuhati se naučio još kao dječak od majke Marije. Ona je kao i mnoge žene u to vrijeme kuhala uglavnom domaća, kako ih volimo zvati međimurska jela. Tako i danas kuha Zlatko.
– To su bila većinom međimurska jela, od pretepnoga graha, međimurske juhe, cufrave juhe. To vam je zafrigova juha pa ide jajce nutra na vilicu. Znam raditi klobase, čurke, cvirke, se kaj Međimurec mora znati. Bilo mi je to lepo, a i danas mi je, priznaje nam ovaj zaljubljenik u kuhanje. Kuha i doma sa suprugom Martinom.
– Oboje znamo kuhati, ona više slovenska jela jer je Slovenka, ali moram reći da se prevrgla. Poprimila je naš mentalitet i naučila kuhati naša jela. Kaj se tiče slovenskih jela, ona kuha gulaše kak se tam kuhaju. Recimo, mi stavljamo u gulaš svinjetinu, oni pak više junetinu, otkriva nam Zlatko. Na pitanje čiji je gibanica kolač, spremno odgovara međimurski i to najbolji.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3637
