
Od Kotoribe preko Afrike pa ponovno u Međimurje u Vulariju
Josip Horvat Majzek poslao nam je zanimljiv tekst o rodama.
Ovih dana obišao sam sva gnijezda bijelih roda diljem Međimurske županije. Dugotrajne svibanjske kiše znatno su utjecale na smanjeni broj izlegntih mladih ptića. Do danas ih je uspjelo samo 17 preživjeti? Vremenske prilike pogotovo u mjesecu svibnju ključne su za broj populacije mladih bijelih roda. Taj važni period odrastanja mladih ptića, detaljno sam opisao u svojoj knjizi NAŠE RODE u poglavlju “Kiša i kiše nisu iste”, izdane 2012. godine.
Osim smanjene populacije mladih bijelih roda, zamjetio sam znatan broj novih rodinih gnijezda diljem međimurskih naselja. Međutim, ono najvažnije za svakog ornitologa pa tako i mene, desilo se je u naselju Vularija na području Općine Orehovica.
Prilikom obilaska tog gnijezda uočio sam da jedna odrasla jedinka
bijele rode na desnoj nadkoljenici ima bijeli prsten. Uzeo sam
spektiv te sam pokušao pročitati oznaku. Dok je bila na gnijezdu,
nisam uspio pročitati oznaku, tek kada sam je zatekao na
susjednom krovu, tada se je vidljiv dio oznake mogao pročitati
(T4U4).

Nakon što je spolno sazrela u Africi, u četvrtoj godini svog života upoznala je svog novog partnera, pa su se tako zajedno skrasili u Vulariji. Od Kotoribe preko Afrike pa ponovno u Međimurje u Vulariju. Ove godine uspjeli su odhraniti samo jednog mladunca. To je moj četvrti nalaz prstenovane bijele rode od 1988. godine, od kada ih pratim i proučavam.
Naselje Kotoriba zbog svog položaja i konfiguracije tla idealno je stanište za brojne parove bijelih roda.U lokalnim sam novinama prvi počeo veličati ‘bijelu rodu’. Možda će i kotoripsko općinsko čelništvo prepoznati tu moju sintagmu o bijelim rodama!