Program za voditelja sportsko - rekreacijskih aktivnosti prošle je godine završila Andreja Korunek (50) iz Žiškovca te je u rujnu započela voditi grupu vježbača u mjesnom društvenom domu
No, nije to bio njezin početak već je vježbanje zavoljela davno
prije te se prisjetila osnovne škole u kojoj je obožavala
tjelesni.
– Uvijek sam imala petice iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja i
jako sam ga voljela uz matematiku, kemiju i fiziku. Nisam bila
štreberski tip već više za sportske aktivnosti i za računanje. U
osnovnoj sam školi hodala i na gimnastiku u GK Macan. To je bila
više školska aktivnost nego da se razvije u nešto natjecateljski
ozbiljnije. Uvijek sam se prijavljivala i rado sudjelovala i u
krosu, a jedno sam vrijeme aktivno igrala i rukomet, kazala je
Andreja koja je od samog završetka programa za
voditelja počela skupljati ekipu te je s početnih petero
vježbačica brojka uskoro porasla na današnjih 15-ak
– Aktivno sam posjećivala grupne treninge u fitness centru, a
onda kako je počela korona teretana se zatvorila, a nešto kasnije
kada su bila dipuštena druženja prijateljice su me pozvale da
dođem s njima vježbati u Mačkovec na rekreaciju pa sam im se
pridružila i tamo zavoljela takav način vježbanja, govori.
Voditeljica rekreacije
Polaznica sportske rekreacije u Mačkovcu Andreja je već tri
godine, a kada se je ukazala prilika i sama je odlučila postati
voditeljica. Nisam tip da nešto ne vupam ili da se sramim pa sam
odlučila upisati i završiti taj program. Bilo je jako zanimljivo
i uopće nisam požalila, navodi Andreja sretna što u svemu tome
ima podršku obitelji.
Rekreacija u društvenom domu odražava se dva put tjedno, srijedom
u 20 sati i petkom u 19 sati.
Za svaki pojedini trening Andreja se unaprijed pripremi kod kuće
tako što sve planirane vježbe napiše na papir. – Prvo se
zagrijavamo i razgibavamo, zatim radimo aerobik, a poslije vježbe
s vlastitim tijelom, a ponekad koristimo i rekvizite, gume,
bučice i štapove. Svaki je trening drugačiji. – Probam
kombinirati vježbe tako da prođemo sve kroz jedan tjedan pa je
jedan dan recimo kardio i donji dio tijela, a onda drugi dan trup
i gornji dio tijela.
Vježbanjem tijelo luči hormone sreće
Andreja je po zanimanju tekstilni inženjer i osam sati dnevno
radi za kompjutorom, konstruira odjeću. – Sjedilački je to posao,
pa mi je rekreacija super jer poslije posla odvježbam te se tako
fizički i psihički rasteretim. Vježbanje mi je ispušni ventil,
naglašava. Ne voli kada ljudi govore da ne mogu vježbati jer
nemaju nikakve rekvizite jer zna da velik broj vježbi možemo
napraviti samo s vlastitom težinom.
– Na rekreciji nam je zabavno, osim treniranja, pričamo viceve i
lijepo se družimo. Mnogo puta čujemo da netko vježba samo da
smršavi, no jedini cilj vježbanja nije smršaviti, to dolazi
poslije ako dobro uskladiš i prehranu. Važno je biti u pokretu,
riješiti se bolova, biti aktivan i čim duže ostati na nogama,
funkcionalan u starosti i ne ovisiti o pomoći drugih ljudi,
objašnjava Andreja i dodaje da vježbanjem lučimo i puno dobrih
hormona.
– Povećani nam je broj hormona koji odlično utječu na naše
zdravlje poput hormona rasta, glukagona, kortizola te serotonina
i endorfina koji su poznatiji kao hormoni sreće. Zato smo veseli
kad vježbamo, puno se bolje osjećamo i smijemo se, a smijeh
produžuje život, govori i zaključuje kako nikad nije kasno
izdvojiti barem dva sata tjedno za vježbanje te tako uz pravilnu
i uravnoteženu prehranu pridonijeti boljem i kvalitetnijem
životu.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3558