Nakon što su se Veronika i Franjo Colarić iz Novog Sela Rok godinama bavili uzgojem krava, u njihovim poznim godinama bez imalo je ustručavanja taj posao sa suprugom Lanom (33) preuzeo njihov sin Nikola (37)
– Nekada su imali šest krava, no kako postaju stariji, sve je teže odrađivati poslove u staji. Prije nego što su se svega riješili, malo po malo počeo sam preuzimati poljoprivredne poslove uz koje sam odrastao, kazao je vrijedni Nikola koji ne odahne previše nakon redovnog posla, već se svakog dana posvećuje obavezama na imanju.
– Nema pauze, treba nahraniti životinje svaki dan i otići na polje kad je za to vrijeme. Zimi, kad je posla na polju manje, onda je tu odlazak u šumu, naglašava Nikola koji, srećom, u svemu što radi ima pomoć i podršku supruge Lane, a polako i sina Jakova (9) kojega posao u dvorištu za sada zabavlja, no jako ga sve zanima pa tko zna, možda će jednoga dana i sam od roditelja preuzeti poljoprivredne radove. I njegova sestra Tija (6) te mlađi brat Roko (2) rado odlaze u stražnje dvorište.
– Djeca se ne boje, vole naše životinjice i često se igraju na balama i oko mehanizacije, a ponosni su i kad ono što imaju mogu pokazati svojim prijateljima iz škole i vrtića, kazala je Lana. Ona je prije dvije godine sama učila prerađivati sir i ide joj sve bolje.
– Za prijatelje, znance i obitelj u našoj se kući mogu naći kuhani sirevi s okusima, svježi s vrhnjem i podlijani, odnosno slatki sir, nabrojila je Lana koja razmišlja da se preradom i izradom sireva jednoga dana počne i intenzivnije baviti.
I ja bum poljoprivrednik dok narastem
Najstariji sin Colarićevih, Jakov, tek je treći razred osnovne škole, a već viče kako će se on baviti poljoprivredom kad još malo poraste.
– Imamo tri krave, pet telića, pajceke, kokoši, piceke i bike, nabraja dok ga roditelji hvale kako baki Veroniki već sad pomaže svaki dan i skuplja jaja po dvorištu. – Krave se zovu Slatka, Cvetka i Srna, smije se Jakov. Obožava domaće životinje i u stražnjem je dvorištu kao i tata Nikola, gotovo svaki dan.
– Ja bum se slikal na bali i na traktoru, veselo viče. Kad nije u staji, Nikola je na polju. Imaju oko 20 hektara zemlje za obrađivanje.
– Imam svu mehanizaciju koja olakšava posao. Uzgajamo kukuruz, pšenicu i tikve, pa i ulje imamo svoje. Hrane tako uvijek ima dosta za sva naša grla, čak i viška, pa prodamo, objasnio je. Prodaju i meso čija je cijena trenutno, navodi Nikola, prihvatljiva.
– Imamo dobru suradnju s jednom domaćom, međimurskom mesnicom, objašnjava dodajući kako je zarada u redu jer sve bi ostavili da se muče po cijele dane, a onda im ne ostane ništa. – Uz redovan posao, pokraj poljoprivrede, ne ostaje puno slobodnog vremena za drugo i ne bismo se time bavili da smo u minusu. Nije da ćemo se obogatiti, no može se živjeti od toga, naglašava Nikola. Pravi godišnji ne mogu si priuštiti jer domaće životinje nemaš kome ostaviti.
– Baka i djed više ne mogu sve skupa odrađivati u tolikoj količini pa nerado odlazimo, evo, uspjeli smo nedavno iskoristiti vikend u kući za odmor, to je bio naš godišnji, objašnjava Lana.
– Baka Veronika prasicu ima preko, evo baš sinoć je oprasila 10 malih praščića, dodaje. Mlijeko, oko 35 do 40 litara dnevno koje daju krave, imaju za sebe za preradu i za teliće.
– Nešto mladunčadi na svijet donesu naše krave, a nešto kupimo na farmi. Hranimo tele do 200 kila pa opet kupimo maloga. I tako u krug, govori Lana dok nam djeca veselo pokazuju sve što imaju u njihovu domaćinstvu.
*Preuzeto iz lista Međimurje br. 3634
