Josip i Mario zaposleni su kao domari i održavatelji centralnog grijanja i čistoće
Muzej Međimurja, hram je bogate povijesti i kulturne baštine
Međimurske županije unutar čijih zidina se čuva mnoštvo eksponata
i umjetnina koje svjedoče o burnoj prošlosti najsjevernije
hrvatske županije. No, da bi sva ta blaga mogla biti prezentirana
javnosti, pored stručnog muzejskog osoblja, brine i tehničko
osoblje Muzeja.
Josip Govedić i Mario
Katalenić, domari su Muzeja Međimurja Čakovec, središnje
regionalne ustanove posvećene očuvanju materijalne i
nematerijalne baštine kraja ‘med Murom i Dravom’, smještene u
povijesnom renesansno-baroknom kompleksu Starog grada Zrinskih u
Čakovcu.
I dok je Josip zadužen za poslove održavanja u palači Starog
grada te Memorijalnoj zbirci Ladislava Kralja Međimurca, Mario
brine da sve bude u najboljem redu u drugoj muzejskoj jedinici,
Muzeju nematerijalne baštine ‘Riznica Međimurja’ koja je svoje
mjesto našla u fortifikaciji Starog grada.
Iznimno marljiv i predan svome radu Josip svako jutro s osmijehom
na licu dolazi u Muzej, spreman za još jedan dan u tehničkoj
službi.
– Moj rad u Muzeju započeo sam prije dvije godine. Zaposlen sam
na radnom mjestu domara i održavatelja centralnog grijanja i
čistoće za što sam morao proći usavršavanje. Dužnost mi je
brinuti o sitnim popravcima u palači Starog grada, dok su za veće
popravke, kao i one unutar garancijskog roka zadužene ovlaštene
tvrtke, rekao nam je Josip te dodao da su on i Mario zaduženi i
za vanjsko održavanje čistoće, košnju trave unutar zidina Starog
grada, a rado uskaču i u brizi oko cvijeća u čemu ipak glavnu
riječ ima ženski dio tehničkog osoblja.
Ni posao održavanja u Riznici Međimurja, najboljem stalnom
postavu u Republici Hrvatskoj po ocijeni struke, ne razlikuje se
mnogo od održavanja palače Starog grada.
– Riznica Međimurja je relativno nova muzejska jedinica te sam
unatrag dvije godine, otkako radim ovdje, zadužen za njezino
redovno održavanje i sitne popravke, primjerice kad nešto treba
pričvrstiti, zalijepiti ili zašarafiti. I dok je s jedne strane
manje poslova oko samog održavanja i popravaka, s druge strane u
Riznici je više događanja, od izložbi, radionica, konferencija i
drugih sadržaja, tako da sam više angažiran oko osiguravanja
tehničke podrške za njihovo nesmetano provođenje, rekao nam je
Mario te dodao da u skladu s time prilagođava i svoje radno
vrijeme. Također, kako Muzej otvara svoja vrata za posjetitelje i
vikendima, jednom mjesečno, tehničko osoblje Muzeja, zajedno sa
stručnim muzejskim osobljem, radi u subotu i nedjelju.
U palači Starog grada, zbog radova na obnovi, nadovezao se Josip,
trenutno je manje događanja, no zato je više poslova oko samog
održavanja.
– Znate kako je to kad se obnavlja stari objekt. Nikad ne znate
kad možete naići na neke nepredviđene situacije. Stoga sam više
zadužen za brigu oko izvođača, kontrolu radova i eventualne upite
te komunikaciju s ravnateljicom Muzeja Mašom Hrustek
Sobočan, pojasnio je Josip napomenuvši kako se veseli
završetku radova i novom stalnom postavu jer to znači ljepši i
funkcionalniji prostor.
Rodom iz Gornjem Kraljevca Josip danas živi u Mihovljanu. Po
zanimanju strojar niz godina radio je u Sloveniji, a prije
dolaska u Muzej i u jednoj tvrtki u Pribislavcu. Za posao u
Muzeju, kaže, da je vrlo zanimljiv, često puta i nepredvidiv, a
kako je zavolio kulturu i povijest ta ga je ljubav odvela na
putovanja u muzeje i kulturne ustanove drugih zemalja te je tako
posjetio Češku, Poljsku, Austriju pa čak i Nacionalni muzej u
Londonu.
Iza elektrotehničara Maria je dugogodišnje iskustvo rada na
poslovima servisera i održavanja te zaštite na radu. Skrasio se u
rodnom Svetom Martinu na Muri gdje živi s obitelji.
Na pitanje što im je najljepše, a što najteže na radnom mjestu
domara u Muzeju, kroz šalu su spremno odgovorili da im je najteže
premještati teške eksponate u čuvaonice Muzeja budući da palača
Starog grada nema lift. Kao najljepši i najzanimljiviji dio svog
posla pak ističu činjenicu da su uvijek u središtu zbivanja pošto
Riznica Međimurja gotovo na svakodnevnoj bazi obiluje raznim
događanjima.
S posebnim žarom prate i svako novo otkriće vezano uz radove na
Muzeju, od pronalaska dokumenta iz 18. stoljeća u stropu palače
Starog grada ili pak skrivenih prostorija unutar zidina
palače.
Pored redovnih poslova Josip i Mario zaduženi su i za čitav niz
prosječnim posjetiteljima Muzeja ‘nevidljivih’ zadataka, a sve
kako bi se redovna djelatnost ove središnje muzejske ustanove
mogla neometano odvijati. Tako su tehnička podrška prilikom
organiziranja raznih radionica, predavanja i konferencija koje se
održavaju u Muzeju, pomoć su stručnom muzejskom osoblju prilikom
postavljanja likovnih i tematskih izložbi, rado se uključuju u
brojne manifestacije i programe koje provodi Muzej te vode brigu
da u vjenčaoni sve bude u najboljem redu kako bi mladenci mogli
izreći svoje sudbonosno ‘da’.
Također, uvijek su spremni pomoći namjernicima ili pak slučajnim
prolaznicima u pružanju traženih informacija.
– Često puta smo mi prvi koji imamo doticaj s građanima.
Upućujemo ih gdje se odvija prodaja karata, gdje se nalazi
suvenirnica, zanima ih i kako je koncipirani Muzej, a zna se
dogoditi da dođu u Muzej tražeći neke druge službe ili
institucije, podijelili su s nama dečki.
Njihova predanost poslu, ali i strastveno zalaganje ne prolaze
neprimijećeno od brojnih posjetitelja Muzeja, a ni od muzejskih
kolega koji imaju samo riječi hvale za uvijek vedru i nasmijanu
ekipu tehničkog osoblja.