– Prošla su nepuna tri dana od mog prolaska ciljem ovogodišnjeg izdanja Ultrabalatona. Puno sam razmišljao o tome što i kako napisati o ovoj avanturi i nekako sam mislio da bi 212 kilometara trčanja moglo unijeti malo inspiracije i da će se izvještaj sam pisati – piše Hrvoje Barić iz Triatlon kluba Međimurje i svom izvještaju za 3sporta.com.
Hrvoje je uspio istrčati jedan od vrlo zahtjevnih ruta – Ultrabalaton 2012 u susjednoj Mađarskoj te idući dan – diplomirao u Zagrebu!
Od 200 njih koji su trčali Ultrabalaton, kroz cilj ih je prošlo njih 34, što je još jedan veliki dokaz upornosti i mentalne snage koju ultramaratonci moraju imati kako bi prošli kroz cilj.
– Ultrabalaton počinje u šest sati ujutro u gradiću Tihany blizu sjevernog ruba Balatona, na njegovoj zapadnoj obali, a prvih 20-ak kilometara cesta lagano puzi uzbrdo. Ni ta činjenica, a ni ona da je pred nama 212 km, nije nikoga spriječila da krene k’o da trčimo “desetku” po Maksimiru. Korak po korak, metri idu… – piše Hrvoje.
– Jednog natjecatelja susrećemo kraj ceste u jarku, s bolnim grčevima, a ubrzo kraj nas projure kola hitne pomoći. Knedla u grlu. Nismo od onih kojih se daju smesti, pa nastavljamo dalje i evo prvog maratona, dok si rek`o prvi maraton.
Kakva bi to ultra bila da nakon prvog maratona ne slijedi iznenađenje? I uslijedilo je, u obliku prokrvavljenih bradavica (prvi put u životu!). Srećom smo ubrzo uočili, skinuo sam majicu i idućih 30 km nastavio bez majice, s puno kreme za sunčanje, flasterima i “Krupicka style” trčanjem. Oko 60-og kilometra počinje prava borba s Celzijusom. Primoran sam odustati od trčanja, jer čim krenem lagano joggirati, puls skače u nebesa. Čak i samo hodanje po 42 stupnja je neizdrživo. Idućih nekoliko sati najsporije je u čitavoj utrci – opisuje Hrvoju svoja iskustva na Ultrabalatonu.
– Bližeći se stotom kilometru, osjećam se sve bolje i sustižem neke trkače koji su me ostavili par kilometara ranije. Stajem pojesti juhu, Robi me čast espressom (naj naj stvar na cijeloj ultri je espresso!), sjedam na dvije minute. Dok halapljivo srčem juhu, ugledam preko puta mene sjedi, ni manje ni više, Šarka Kolbova. Šarka (ili kak bi to Joža Dikon rekao: “Šarkica”) je legenda ultratriatlona, pobjednica svjetskog kupa, koja iza sebe ima kilometara i kilometara, na biciklu, pješke i u vodi. Nekontrolirano se trese i ne može držati žlicu u ruci – vrućina je napravila svoje- piše Hrvoje.
Obavezno pročitajte (jer je uistinu zanimljiv?) cijeli izvještaj direktno pisan od ultramaratonca Hrvoja Barića o njegovom iskustvu na Ultrabalatonu koji je napisao za 3sporta.com.
