Pas Beni je proveo u skloništu nekoliko godina jer su njegovi ljudi otišli u dom za starije osobe i nisu ga mogli povesti sa sobom
Prednosti udomljavanja starijih pasa su velike, reći će vam svaki stručnjak za pse. Stariji psi brže se prilagode novom domu od štenaca, u nekoliko dana nauče sve što se tiče kućnog reda i vršenja nužde vani, jako su zahvalni, mirnije su energije, što je pak pogodnije za ljude koji nemaju puno vremena ili starije ljude. Sklonište za životinje Prijatelji iz Čakovca prepoznalo je benefite i važnost udomljavanja starijih pasa te kod udomljavanja jako starih pasa pomaže i u troškovima liječenja – kažu da im je važno da psu bude dobro i nakon što je izašao iz skloništa.
Svi se vesele kada stari pas dobije dom
Aleksandra Hampamer, predsjednica Zaštitarsko ekološke udruge “Prijatelji životinja i prirode” iz Čakovca, udruge koja upravlja skloništem, kaže kako se uvijek veseli udomljavanju starih pasa: “To je pravo veselje u skloništu kad stariji pas dobije dom.”
Stari pas i novi trikovi? Itekako je moguće!
Da ne ostane sve samo na riječima, Hampamer nam je pokazala i fotografije nedavno udomljenog psa Benija, starca koji je svoj novi dom našao u Zagrebu.
“Beni je proveo u skloništu nekoliko godina jer su njegovi ljudi otišli u dom za starije osobe i nisu ga mogli povesti sa sobom. Njegova udomiteljica je već prije imala našeg psa, isto starog, koji je uginuo prije godinu dana, i onda je odlučila udomiti opet starog psa. Beni nije naočigled bio lak pas za udomljavanje. Bilo mu je teško u skloništu, no radili smo s njim. Naučio je šetnje na uzici, ići u grad, voziti se u autu, ali dan danas ne može smisliti veterinara”, otkrila nam je Hampamer, prisjećajući se Benijevih godina u skloništu.
Za kraj malo drame
No rastanak s volonterima nije prošao bez male drame. “Kad je došao dan udomljenja, otišli smo u šetnju i čekali udomiteljicu. Vidjela sam da su mu nokti na šapama malo duži pa sam i to htjela urediti prije nego udomiteljica dođe.
Morala sam mu staviti brnjicu i uspjela sam skratiti noktiće na dvije šape, a onda je počeo jako negodovati. Nekako je uspio skinuti brnjicu i ugristi me. Ne jako, ali je. I onda se javi sumnja u glavi – je li on za udomljavanje? Smirila sam se i znala sam da je, da je došao njegov trenutak. Ipak sam morala udomiteljici napomenuti da ne voli takve i slične zahvate. I sad Beni uživa u svom novom domu u Zagrebu kao kralj”, otkrila nam je Aleksandra Hampamer s osmijehom na licu te za kraj nadodala: “Našem sam starcu Beniju sve oprostila.”
Svaki pas zaslužuje priliku za sretan život, a svaka udomiteljska priča, poput Benijeve, motivacija je da nastavimo otvarati vrata naših domova, ali i srca onima kojima su najpotrebniji. Jer, kao što kaže Aleksandra Hampamer – radost udomljavanja starijeg psa ne može se opisati riječima, već se osjeti srcem.
