Trpjela je ponajviše zbog djece, uvjeravajući samu sebe da je ostanak najbolji izbor za njih
U srcu Međimurja krije se priča žene čija je snaga nadjačala godine straha, boli i šutnje. Godinama je trpjela nasilje supruga, čovjeka koji je prema vani bio uzor, veliki dobrica i prijatelj svima, dok je iza zatvorenih vrata bio sasvim druga osoba – tiranin koji je nasilje iskaljivao na njoj.
Trpjela je ponajviše zbog djece, uvjeravajući samu sebe da je ostanak najbolji izbor za njih. No, svakim danom osjećala je kako gubi sebe. Kad više nije mogla podnijeti težinu svakodnevice, odlučila je prekinuti začarani krug.
– Jednog jutra sam se pogledala u ogledalo i shvatila da više ne znam tko sam. Za djecu sam morala biti jaka, ali shvatila sam da im ne činim uslugu ostajanjem u takvom životu. Tog dana sam rekla – dosta! Uzela sam djecu i otišla, ne gledajući iza sebe. Bilo je teško, ali lakše nego što sam mislila. Najteži dio je bio shvatiti da zaslužujem bolje – prisjetila se ova hrabra žena.
Krenula je ispočetka, tražila pomoć i dobila podršku koja joj je trebala. Danas je sretna i spokojna, a njezina djeca su odrasla u snažne, samostalne ljude. Njihova ljubav i zahvalnost za sve što je učinila najveća su joj nagrada.
– Konačno mogu reći da sam slobodna i ponosna na sebe. Djeca su moje svjetlo i dokaz da se svaki trud isplati. Voljela bih poručiti svim ženama koje prolaze slično – ne čekajte. Postoji izlaz i niste same. Vrijedne ste ljubavi i mira.
Njezin bivši suprug, koji je prema vani glumio idealnog čovjeka, potonuo je u alkohol i izolaciju, ostavljajući iza sebe sliku slomljenog čovjeka.
Ova priča o hrabrosti i vjeri u bolje sutra snažan je podsjetnik da se nasilje može i mora prekinuti. Pomoć postoji, a ljubav prema sebi i svojoj djeci može probiti i najtamnije oblake.