Nova tehnologija može našu svakodnevicu u mnogočemu učiniti lakšom i mobilnijom, no valja biti svjestan i niza rizika
Današnji poslovni i privatni život gotovo je nezamisliv bez
pametnih telefona, računala, interneta, televizije… S jedne
strane nova nam je tehnologija donijela niz benefita, ali i
brojne rizike s kojima se svakodnevno suočavamo. Sati provedeni
sjedeći pred ekranom štete ne samo zdravlju djece, već i
odraslih.
Koliko puta vam se desilo ga uzmete pametni telefon ili uključite
računalo s namjerom da jednostavno provjerite ima li važnih
poruka ili informacija, i zateknete se kako je prošlo sat vremena
otkako pregledavate društvene mreže?
Koliko je ovisnost o ekranima ozbiljan problem današnjice
razgovarali smo s Bertom Bacinger Klobučarić,
prof. psihologije, Djelatnosti za zaštitu mentalnog zdravlja,
prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti Zavoda za javno
zdravstvo Međimurske županije.
U današnjem, suvremenom životu, neizbježno je korištenje
raznih ekrana u privatnom i poslovnom životu, od mobitela,
tableta, laptopa, računala, TV-a… Koliko je ovisnost o ekranima
ozbiljan problem?
Da, jasno je da je danas svakodnevica nezamisliva bez računala,
mobitela, interneta…. Živimo u kulturi visoke tehnologije koja
obiluje složenim, sofisticiranim i itekako zabavnim uređajima i
servisima.
Pored nešto dužeg druženja čovječanstva s televizorom, u novije
vrijeme pridružuju mu se računala, video igrice, igraće konzole,
mobiteli i slične spravice visoke tehnologije koje imaju snažan
utjecaj na naš svakodnevni život, a osobito na živote djece i
mladih koji vole provoditi duge sate u interakciji s ekranima i
tipkovnicama. U okvirima korisnog korištenja tehnologije nema
razloga za zabrinutost. Ali postoji niz znakova da
informacijsko-tehnološki napredak vodi ka digitalnoj
preopterećenosti djece i odraslih, i nažalost, ka ovisnosti o
ekranima.
Kad se govori o ovisnosti obično se prvo pomisli na ovisnost o
psihoaktivnim tvarima. Međutim, ovisnost se može razviti i bez
unošenja psihoaktivnih ili drugih kemijskih tvari u organizam,
odnosno može se razviti iz aktivnosti ili ponašanja koja iz
navike prelaze u ponavljajuće i primoravajuće ponašanje, npr.
igranje kompjutorskih igara, provjeravanje društvenih mreža…
Ovisnost o ekranima je ponašajna ovisnost koja se karakterizira
kao pretjerana okupiranost aktivnostima za ekranom, vođena
nekontroliranom željom za time (prijaviti se online ili koristiti
društvene mreže ili pretraživanje interneta…) uz posvećivanje
toliko vremena i truda da to narušava druga važna područja
života.
Iako upotreba interneta odnosno tehnologije kod većine ljudi nije
problematična, postoji određeni postotak korisnika koji postanu
ovisni i upuštaju se u pretjeranu ili kompulzivnu upotrebu
tehnologije. Neki podaci govore da prosječna osoba dnevno provede
više vremena ispred elektroničkih uređaja nego što spava, 8 sati
i 41 minutu, a procjenjuje se da čak 5 do 10% odraslih danas
ispunjava kriterije za ovisnost o ekranima, i to ponajviše o
društvenim mrežama. Što se tiče djece i mladih, istraživanje u
Hrvatskoj – Kids Online – provedeno 2020. godine na uzorku djece
u dobi od 9 do 17 godina, pokazalo je da četvrtina djece provede
na internetu 4 ili više sati svakodnevno tijekom radnog dana, a
tijekom vikenda više od jedne trećine djece.
Koje izazove, takav suvremeni život, stavlja pred
roditelje, naročito roditelje male djece?
Najočitiji utjecaj izloženosti ekranu na obiteljsko zajedništvo
je ne-prisutnost i lišenost mođuobiteljske povezanosti zbog
prekomjernog korištenja tehnoloških spravica. Prečesto korištenje
tehnologije vezano je za neke roditeljske izazove: međusobnu
komunikaciju i za odnose s djecom. No isto tako trpe i odnosi
među odraslim članovima obitelji. Često dolazi do nesporazuma u
komunikaciji ili do usamljenosti.
Još jedan moment treba istaknuti: zaposleni roditelji danas često
rade dulje od 8 sati dnevno, bilo izvan kuće bilo kod kuće. Djeca
jako puno vremena provode bez prisutnosti roditelja. Tijekom tog
vremena, uobičajeno je da igraju video igrice, posjećuju stranice
društvenih medija i koriste svoje mobitele za povezivanje s
prijateljima, što opet pridonosi manjku komunikacije u obitelji.
Tehnologija može biti toksična za obitelj ako se ne steknu zdrave
tehnološke navike. U suprotnom, otuđenost se može produbljivati
donoseći još veću distancu medu članovima obitelji.
Koje su posljedice prekomjernog korištenje ekrana kod
djece?
Mnogi sati provedeni sjedeći pred ekranom štete zdravlju. Za
optimalni intelektualni i sveopći razvoj djeteta potrebna su
raznolika tjelesna i socijalna iskustva i razvoj motoričkih
sposobnosti. Takva razvojno potrebna iskustva dijete ne može
dobiti pred ekranom. Smanjuje se vrijeme posvećeno tjelesnim
aktivnostima i aktivnoj igri na zraku. Pasivno tijelo
omlitavljuje mišiće i tijelo ne stiče kondiciju, i tjelesna
izdržljivost mu je manja. Sjedeći i pasivan položaj negativno
utječe na razvoj kralježnice koja ima tendenciju da se
iskrivljuje. Pretilost je dodatni i ne manje važan negativan
efekt prekomjemog gledanja u ekran zbog tromog sjedenja. Previše
vremena druženja s tehnologijom oduzima djeci i mladima sate
odmora i sna. Vrlo često dolazi i do problema s vidom i do
glavobolja.
Nadalje, kad se slike na ekranima brzo izmjenjuju, mozak mlade
osobe može doći u trajno stanje hiperstimulacije, što povećava
izglede za razvoj ADHD-a. Za razvoj mozga važni su iskustveni
doživljaji gdje djeca osjećaju ne samo vidom, već i dodirom,
mirisom – cjelokupnom i kompleksnom perceptivnom sferom, koja
uključuje i osobe i osjećaje. Stoga su daleko korisnije žive
situacije, kao primjerice pranje auta s ocem, pravljenje kolača s
majkom, nogomet s prijateljima…
Zabrinjava i to što pretjerana upotreba najnovije tehnologije i
ekrana može dovesti do društvene izoliranosti, te je ometen
emocionalni i socijalni razvoj. Komunikacija putem internetskih
društvenih mreža lišena je neverbalne komponente i stvaranja
emocionalnih i
društvenih veza. Nadalje, u situacijama frustracija – ako dođe do
svađe pri chatu, ako dijete gubi na igrici, ako mu se ne sviđa TV
program, dijete jednostavno ugasi uređaj i pobjegne iz situacije
ne suočavajući se s problemom, ne učeći puteve rješavanja
problema. Na taj način ne nauči suočavati se s neželjenim
situacijama, ne suočava se s negativnim emocijama već bježi od
njih, ne nauči podnositi frustraciju i nema prilike naučiti
kontrolirati vlastite impulse.
Jedna od neželjenih posljedica jest i stvaranje nerealne slike
života. Djeci se nudi nerealna slika zbilje: igrice pucanja i
gađanja te nerealni crtici i akcijski filmovi, kod djece stvaraju
osjećaj neranjivosti. Pobjeđivanje na igricama stvara lažni
doživljaj nepobjedivosti. TV- reklame nude idealne slike
življenja (ako pojedeš određenu čokoladu, ili pereš rublje
reklamiranim deterdžentom, uvijek si uspješan!)-time se stvaraju
želje za nestvamim postignućima.
Veliki problem, ali koji ne mora doći zbog prekomjernog
korištenja ekrana već zbog izostanka kontrole i nadzora nad
aktivnostima djece pred ekranima, no na koji svakako valja
upozoriti, jest cyberbullying – zlostavljanje uz korištenje
digitalnih tehnologija. Može se odvijati na društvenim medijima,
platformama za razmjenu poruka, platformama za igre. To je
opetovano ponašanje usmjereno na strašenje ili posramljenje onih
koji su ciljani. Primjerice, širenje laži o nekome ili
objavljivanje neugodnih fotografija ili videa nekoga na
društvenim mrežama, slanje uvredljivih ili prijetećih poruka,
lažno predstavljanje i slanje zlih poruka drugima u njihovo ime,
i slično. Žrtva cyberbullyinga može razviti duboke psihičke
probleme, a nisu neuobičajeni i pokušaji suicida kod žrtava.
I u konačnici, vrijeme ispred ekrana može postati ovisnost koja
može naštetiti zdravlju i odnosima.
No, s druge strane, svi ti uređaji mogu imati i
edukativni karakter. Kako odrediti granice? Koliko dugo bi dijete
smjelo dnevno biti pred ekranom?
Prava vrsta multimedijske tehnologije ima, ako se koristi pametno
i u pravim količinama, i svoju pozitivnu stranu. Dobro
usmjeravana i otvorena djeca sposobna su prepoznati računalo i TV
programe kao ono što im jesu bazične namjene: velika pomoć za
informiranje i za širenje spoznajnih obzora. Djeci se putem
multimedija mogu širiti opća saznanja o svijetu kad se koriste
edukativni sadržaji. Pa tako mediji mogu igrati učinkovitu ulogu
u vođenju bilo formalnog bilo neformalnog procesa učenja – ako
vrijeme provedeno u gledanju ekrana nije predugo, ako su sadržaji
koji dijete gleda primjereni njegovim potrebama, osobito kad na
pristupačan način obraduju razne teme. No istraživanja kazuju da
tek svako treće dijete svakodnevno ili gotovo svakodnevno nauči
nešto novo pretražujući intemet.
Na roditeljima je da kontroliraju i uokvire izloženost svoje
djece ekranima. Djeca, a i mnogi mladi, ne umiju samostalno
odrediti dostatnu dužinu boravka pred ekranom jer nedostaje im
samoregulacije. Stoga roditelj ima veliku odgovornost za
postavljanje granica za korištenje multimedijskih uređaja, kako
djeca ne bi usvojila naviku njihove bezgranične upotrebe.
Preporuke za vrijeme pred ekranom za djecu mijenjaju se tijekom
godina. Prema najnovijim preporukama – i to se rukovodimo
mjerodavnim organizacijama kao što su Svjetska zdravstvena
organizacija, Američka udruga za dječju i adolescentnu
psihijatriju, ili znamenite svjetske klinike, djecu do 12 mjeseci
starosti uopće ne treba izlagati ekranu. Za djecu od 12 do 18
mjeseci trebalo bi također izbjegavati koristiti vrijeme ispred
ekrana, osim primjerice za video razgovore s odraslom osobom (na
primjer, s roditeljem koji je izvan grada).
Roditelji djece u dobi od 18 do 24 mjeseca koji žele uvesti
aktivnosti pred ekranom trebali bi odabrati program visoke
kvalitete (npr. edukativni program). Za djecu u dobi od 2 do 5
godina korištenje ekrana trebalo bi ograničiti na otprilike jedan
sat dnevno uz relevantne programe (o prirodi, svemiru, prošlosti,
zanimljivim događanjima, umjetnosti, itd…). Roditelji djece do
5 godina bi trebali gledati sadržaje s djecom kako bi im pomogli
razumjeti što gledaju.
Za djecu školske dobi ne postoje konkretne preporuke, ali
roditelji bi trebali ograničiti gledanje TV ekrana i korištenje
društvenih medija i igranje igara, postaviti dosljedna
ograničenja vremena, uz to da se pobrinu da ekrani ne zauzmu
mjesto spavanju, tjelesnim aktivnostima i ostalim aktivnostima
bitnima za emocionalno i tjelesno odrastanje.
Naravno da je vrijedno slijediti još neka pravila kojima se djecu
uči odgovornom i pametnom korištenju ekrana: ekrani se ne koriste
tijekom obiteljskih obroka, poželjno je odrediti zajedničko
obiteljsko vrijeme bez medija, potreban je roditeljski nadzor nad
sadržajima koji okupiraju njihovu djecu, ekrani se ne bi smjeli
koristiti kao dude, dadilje ili za zaustavljanje dječjih izljeva
bijesa, 30-60 minuta prije spavanja ekrani se isključuju u cilju
osiguravanja zdravog sna.
Usmjeravanje i učenje djece o odgovornom korištenju ekrana je put
ka razvijanju dječjeg kritičkog stava o upotrebi medija i o
gledanom TV sadržaju, i općenito o koristi novih tehnologija.
Ovisnost o ekranima (virtualnom svijetu ili svijetu
interneta) ne pogađa samo djecu koja od rođenja odrastaju u
takvim uvjetima, već i odrasle. I sami često imamo potrebu
skrollati po društvenim mrežama, bez da nešto ciljano tražimo,
čak i u društvu drugih osoba.
Internet je dio naše svakodnevice i svi rado koristimo njegovu
dobrobit, od traženja informacija, pregledavanja društvenih mreža
i provjeravanja poruka, do gledanja raznih sadržaja… To su
postale sve populamije aktivnosti u posljednjem desetljeću.
Mnogima se događa da uzmu pametni telefon ili tablet ili uključe
računalo s namjerom da jednostavno provjere ima li važnih poruka
ili informacija, i zateknu se kako je prošlo sat vremena otkako
pregledavaju Facebook ili Instagram, ili čitaju tračeve o
slavnima, pregledavaju trivijalne informacije (ili
dezinformacije), otvaraju bezbroj poveznica koje iskaču, ali
zapravo ne vode ni u šta korisno. Kaže se: računala i pametni
telefoni su odlični alati, ali loši majstori.
Digitalna detoksikacija, odnosno razdoblje tijekom kojeg se
značajno smanjuje vrijeme provedeno u korištenju elektroničkih
uređaja, mogla bi biti mudra mjera. To može uključivati
jednostavne korake, kao što je isključivanje zvučnih obavijesti
ili provjeravanje stranica društvenih medija samo jednom na sat,
ili pak periode u danu u kojima si sami nametnemo vrijeme bez
ekrana. To omogućuje vraćanje fokusa na društvenu interakciju u
fizičkom svijetu i smanjuje ovisnost o mrežnim stranicama.
Još bih željela istaknuti da postoji jasna veza između korištenja
društvenih medija s jedne, i lošeg mentalnog zdravlja i niskog
samopoštovanja s druge strane. Korisnici mogu vidjeti kako drugi
na društvenim mrežama objavljuju kako se zabavljaju, putuju, o
veselom društvu, prekrasnim domovima, objavljuju poslovne
uspjehe… Kad vide te postove, korisnici se mogu osjećati
zavidno ili depresivno zbog činjenice da njihov vlastiti život
nije tako “savršen” ili zabavan” kao onih koje gledaju. lako
platforme društvenih medija imaju svoje prednosti, njihova
prečesta upotreba može učiniti da se ljudi osjećaju sve
nesretnije i izoliranje.
Kako prepoznati ovisnost o ekranima? Kome se možemo
obratiti za pomoć ukoliko sami ne možemo kontrolirati vrijeme
koje provodimo pred ekranima?
Kontrolu nad svojim vremenom koje provodimo pred ekranima i
posvećujemo virtualnom svijetu imamo ako korištenje interneta ima
jasan cilj i svrhu i možemo ga napustiti u svakom trenutku,
odnosno ako se TV program prati s određenim ciljem i kad se TV
uključi u vrijeme kad je željena emisija. Ako osoba većinu svog
vremena provodi na internetu ili gledajući druge ekrane, umjesto
izlaska van i interakcije u živo, ako odabire ostanak kod kuće
živeći život putem socijalnih mreža, razvija se ovisnost. Sve
duljim korištenjem ekrana osobe se socijalno izoliraju tjelesno i
mentalno iscrpljuju, što se naravno odražava na obiteljskom,
socijalnom, školskom ili radnom funkcioniranju, a na kraju može
rezultirati psihičkim i socijalnim problemima.
Ponekad može biti teško biti razlikovati pozitivnu upotrebu
interneta od one negativne koja vodi u ovisnost. Ovo su neki
znakovi koju upućuju na postojanje problema ovisnosti:
Zaokupljenost virtualnim svijetom, što znači ne samo provođenje
puno vremena pred ekranima, nego i razmišljajući o društvenim
medijima i drugim online sadržajima (planiranje,
priželjkivanje…). Laganje o vremenu provedenom na internetu
također je znakovito. Ili korištenje online aktivnosti kako bi se
zaboravili osobni problemi.
Očiti znak ovisnosti o ekranu je smanjivanje interesa za druženje
s prijateljima i gubitak interesa za druge razne aktivnosti. Te
aktivnosti ne moraju biti vanjske aktivnosti, mogu uključivati
obiteljsku filmsku večer ili igru s kućnim ljubimcem.
Zatim ovisnost o ekranima možemo prepoznati kad kod osobe postoje
veća odstupanja u navikama spavanja: korištenje interneta noću, a
spavanje danju.
Sljedeći “znak” ovisnosti je korištenje ekrana u tolikoj mjeri da
to ima negativan utjecaj na učinkovitost na poslu, odnosno kod
djece i mladih opadanje ocjena u školi i zanemarivanje školskih
obaveza.
Ljutnja, tjeskoba ili frustriranost u situacijama kad se ne mogu
koristiti društvene mreže ili druge “ekranske” aktivnosti, ili
kad dođe vrijeme za isključivanje TV-a ili za odlaganje uređaja.
Ako netko kod sebe ili kod drage osobe ili kod djeteta prepozna
navedene simptome, odnosno opisane znakove upozorenja, ranije
reagiranje, tj. dolazak stručnjaku može spriječiti produbljivanje
problema. Ovdje preporučam razgovor sa svojim obiteljskim
liječnikom, odnosno za dijete s pedijatrom ili sa školskim
liječnikom. Između raznih stručnjaka za mentalno zdravlje u našoj
zajednici, dostupna pomoć je i u Djelatnosti za zaštitu mentalnog
zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti pri
Zavodu za javno zdravstvo Međimurske županije.
Koje savjete biste dali?
Ekrani i tehnologije mogu ponuditi mnoge pozitivne strane, ranije
opisane. Multimediji jesu dio naše svakodnevice, i možemo naučiti
kako da mi njima upravljamo umjesto oni nama, i kako da izgradimo
uravnoteženi odnos s tehnologijom. Evo nekoliko savjeta:
Preporuča se postaviti vremensko ograničenje za provođenje pred
ekranom. Isplati se uzeti si vremena za to. Umjesto gledanja u
ekran može se izaći van – u šetnju, u predio u kojem još nismo
bili, predlaže se fotografirati (fotoaparatom, ne telefonom).
Može se uzeti knjigu ili časopis i sjesti na klupu u park, ili
pak na kavu… Pozvati prijatelja/člana obitelji da nam se
pridruži…
Za roditelje i za obitelji, predlaže se izraditi plan vremena
ispred ekrana, za to nikada nije prerano. Roditelji neka rano
svojoj djeci postave osnovna pravila: određivanje zajedničkog
vremena bez medija, vremenska ograničenja, i slično; važno je
provoditi ta pravila i biti dosljedan u tome.
Roditelji neka postave dobar primjer svojim zdravim navikama
korištenja ekrana. Djeca čiji roditelji puno gledaju televiziju i
zure u mobitele, i sama će preuzeti takve navike, te će i sama,
imajući uzor u vlastitom domu, mnogo vremena provoditi na sličan
način. Ako roditelj konstruktivno provodi svoje slobodno vrijeme,
takav obrazac organiziranja vremena preuzet će i dijete.
Potrebno je potaknuti djecu da se maknu od ekrana i aktivno
uključe u svoju okolinu, oplemeniti i obogatiti dječje sadržaje,
ponuditi djeci učlanjenje u neki sportski klub, različite
umjetničke aktivnosti… Što više uspjeha i zadovoljstva dijete
doživljava u svom realnom životu, imat će manju potrebu za
elektronskom zabavom. Predlaže se potaknuti djecu na druženje u
živo, omogućavati provođenja što više vremena u druženju s
vršnjacima i s obitelji, na igru licem ulice – pozivanje
prijatelja k sebi, igranje nevideoigara (tzv. boardgame), ili pak
poticati na učenje životnih vještina poput kuhanja s roditeljima.
Roditelji bi trebali razgovarati s djetetom o tome što prati na
ekranima, ističući dobro ponašanje i pozitivne vrijednosti poput
suradnje, prijateljstva i brige za druge. Važno je podučiti djecu
o poštivanju drugih korisnika u internetskom prostoru, podučit ih
i o privatnosti i sigurnosti na internetu.
U darivanju djece bilo bi poželjno oduprijeti se pritisku da ih
se opskrbi opremom kojom će se moći hvaliti pred prijateljima.
Iako tehnologija izgleda kao savršeni dar za dijete, korisniji
su im rekviziti za boravak na zraku, poput lopti, bicikla,
waveboarda, štrika za preskakanje,
badminton opreme…
I za kraj…
Multimediji, odnosno sprave i aparati nove tehnologije, imaju
mnoge korisne funkcije, učinili su u mnogočemu svakodnevicu
lakšom i mobilnijom, no valja biti svjestan i niza rizika.
Pozitivno i zdravo korištenje ekrana moguće je uz odgovarajuće
educiranje o njima, a kod djece i mladih uz vodstvo i
dosljednost.