Minule subote, 60-godišnji Branko Horvat, poznatiji kao Brane, oprostio se od svoje 41 godine dugog radnog staža i otišao u zasluženu mirovinu
Kao poštar u Orehovici, a kasnije i u Čakovcu, Branko je bio poznat po svojoj predanosti, odgovornosti i ljubavi prema ljudima s kojima je radio. Na kraju svoje karijere, nakon toliko godina provedenih u dostavi pošta, bio je okružen kolegama i kolegicama s kojima je dijelio mnoge uspomene i izazove.
Branko je svoju karijeru započeo 1989. godine kao dostavljač, raznoseći poštu i pakete po Orehovici, Vulariji i Podbrestu. Kasnije je, nakon reorganizacije 2013. godine, prešao u Čakovec, gdje je radio u naseljima poput Totovca, Novog Sela na Dravi, Šandorovca, Kuršanca, Savske Vesi, Ivanovca i dijelu Čakovca.
U razgovoru za naš portal, Branko je podijelio svoja iskustva i razmišljanja o svom dugogodišnjem poslu.
„Posao poštara nije lagan, vrlo je zanimljiv i dinamičan. Da bi ga čovjek radio, mora biti pedantan, odgovoran, imati sposobnost stvaranja i održavanja dobrih odnosa s ljudima, dobru kondiciju i memoriju. Volio sam ljude, a oni su poštivali i mene. Osim osnovnog posla, nije mi bilo teško starijim osobama donijeti drva, kruh ili druge potrepštine. Bio sam dosta jak i mišićav, ali sam u isto vrijeme bio osjetljiv na stare i nemoćne, pa sam im često pomagao i u kući. Ljudi su me dočekivali u svojim domovima, često su me častili jelom i pićem“, prisjeća se Branko.
Njegov odnos s ljudima bio je poseban, toliko da je često obilazio bolesne i išao na sprovode onih koji su preminuli, a sve to zbog povjerenja i prijateljstva koje je stekao tijekom godina.
Poštar nekada i danas?
Kada govori o promjenama u svom poslu, Branko ističe kako je nekada bilo puno lakše, jer je obim posla bio manji i bilo je više vremena za razgovor s ljudima.
„Posebno je bilo lijepo u božićnim i novogodišnjim danima, kad je obim posla bio tisuću puta veći nego danas, dok su sada mobiteli i društvene mreže zamijenili novogodišnje čestitke i pisma“, objašnjava Branko.
Zima je, međutim, bila puno teža nego danas.
„Ceste su bile neraščišćene, a motorna vozila su bila puno slabija za takve uvjete. Ipak, nikada nisam odustajao. Koristio sam Tomose, koji su bili prava ‘duša’ za snijeg i led, a često su me uhvatili kiša, smrzotine, pa čak i napadi pasa“, prisjeća se Branko.
Na pitanje o tome kako je nekada bilo teško dobiti posao na pošti, Branko odgovara:
„Bilo je puno testiranja i visoki kriteriji, jer je posao poštara bio izuzetno odgovoran, s obzirom na to da si radio s važnim dokumentima i novcem. Bio je to posao u kojem se moralo imati povjerenje i poštovanje drugih, a najvažnija stvar bila je kvaliteta dostave. Znao se svaki kutak, svaki stan, gdje je tko preselio. Danas to nije tako“, naglašava Branko, koji ne skriva razočaranje zbog nesavjesnih kolega koji svojim postupcima nanose štetu poštanskoj službi.
Branko nije prošao samo kroz profesionalne izazove, već je i osobno doživio nesreću na poslu. 2019. godine, dok je bio na dostavi, udario ga je automobil, zbog čega je morao biti na bolovanju godinu dana.
„Srećom, oporavio sam se i nastavio raditi. Ali bilo je to iskustvo koje nije bilo lako zaboraviti“, kaže Branko.
Nogometaš i folkloraš
U mladosti je Branko bio poznat i po svom nogometnom talentu, igrajući za nogometni klub Croatiju, te je bio aktivan član KUD-a Orehovica.
„Nogomet mi je bio velika strast, a Croatia je moj klub. Danas je sve drukčije, nogomet je postao posao, a ne strast. Volim vjerovati da će se moja ekipa izvući iz krize“, kaže Branko, dodajući da mu ostaje mnogo lijepih uspomena s nastupa KUD-a Fijolica, među kojima se posebno izdvaja nastup u popularnoj emisiji Lijepom našom.
Velika obitelj
Za kraj, Branko se osvrnuo na svoje nasljednike na pošti.
„Moram spomenuti svoje kolege, poštarice Vericu, Josipu, poštare Štefa, Lukača, Dadija, Rudu, Matu, Vuru, Mićija, Meglića, kao i muzičara Knapića i mnoge druge.
Moj nasljednik je Filip Jovanović, kojeg sam naučio svim poštanskim tajnama i koji će me dostojno zamijeniti“, ističe Branko.
Nakon 41 godine predanog rada, Branko Horvat sada planira uživati u umirovljeničkim danima, uljepšavajući svoj dom uz podršku supruge Marije i djece Paulu i Maria, koji su mu uvijek bili najveća podrška.
Na kraju oproštaja, kontrolor Goran Treska uručio je Branku prigodan poklon ispred pošte, uz zahvalu za dugogodišnji doprinos u poslu koji je služio zajednici.
