Konačno je došao i posljednji dan nastave a uskoro i vrtići ulaze u ljetnu pauzu, tako da će djeca sve više vremena provoditi sa svojim roditeljima, bakama, djedama, tetama...
Je li to dobro ili loše?
Za roditelje koji znaju KAKO s djecom je odlično, ali za one koji
su uglavnom posvećeni svojem poslu i s djecom borave kraće
vrijeme u danu, bit će malkice teže.
Mnogi roditelji očekuju od sustava da odradi za njihovu djecu ono
što je zadatak svakom roditelju, no u nedostatku vremena tijekom
dana, odradi se ono osnovno.
Na što sve točno roditelji trebaju paziti prilikom odgoja djeteta?
– osnovne životne potrebe djeteta
Ovo je najlakši dio odgoja svakom roditelju jer djetetu trebaju omogućiti dom, hranu, odjeću, obuću i osnovne potrepštine za život. I dok su nekada ljudi živjeli u neimaštini, danas živimo u vremenu izobilja gdje je još najlakše osigurati djetetu ove osnovne potrebe. Čim dijete progovori već i smo zna reći što mu treba i roditelj mu to može omogućiti, npr. da je gladno, žedno, da mu se spava, da mu je hladno ili prevruće.
– emocionalne potrebe djeteta
Ovo je već nešto zahtjevniji zadatak za roditelje jer ovo dijete ne zna izgovoriti. Može tražiti dodire, zagrljaje i brigu ali roditelji koji nemaju vremena neće se zamarati time da trebaju djetetu pružiti emocionalnu podršku iako je ona neophodna u razvoju djeteta. Dijete je do sedme godine u emocionalnoj fazi i potrebno je izgraditi ovaj aspekt osobnosti kako bi dijete postiglo regulaciju emocija a ne zatomljivanje vlastitih emocija ili pak neregulirano izražavanje.
Praksa je pokazala da mnogi roditelji zanemaruju ovaj aspekt, ne
zato što to rade namjerno već iz čistog neznanja o tome koliko je
ovo važno za život djeteta.
Dijete koje ne nauči izražavati vlastite emocije na pravilan
način, najčešće to radi ljutnjom ili bijesom dok je paleta ostali
emocija gotovo neprisutna u životu djeteta.
Zato se roditelji trebaju educirati kako bi shvatili važnost i
ovog djela života djeteta.
– psihološke potrebe djeteta
Roditelji koji nameću djetetu svoje mišljenje, ne uvažavajući njihovo i ne podučavajući dijete koliko je bitno da se dijete izrazi i kaže svoje mišljenje, odgajaju dijete poslušnika koje neće moći misliti svojom glavom ili se zbog niskog samopouzdanja neće usuditi izreći svoje mišljenje. Zanemarivanjem ovih potreba ne izgrađujemo kompletnu osobnost djeteta ne shvaćajući koliko se to odražava na samopoštovanje djeteta, njegovo samopouzdanje, mogućnost da se slobodno izrazi, da ga se prihvati baš takvog kakav jest.
– socijalne potrebe djeteta
Nimalo manje vremena ne bismo trebali posvećivati socijalnom aspektu življenja koji se posljednjih godina sveo na druženje preko društvenih mreža a sve manje se njeguje druženje uživo. Pa se tako dijete uglavnom druži u vrtiću i školi ili pak na treninzima ili rođendanima gdje je uglavnom zastupljeno tematsko druženje.
Kada dijete treba slobodnu vrstu druženja, ono se ne zna ponašati, ne zna prići drugom djetetu i igrati se pa čak i preko društvenih mreža ne postoji kultura pravilno prilaženja i upoznavanja s drugima. Dijete koje tome ne podučimo, neće znati kako stjecati prijatelje. Zato djeca radije pribjegavaju dosadi jer ne znaju kako doći do prijatelja ili se socijalizirati na pravilan način.
Sve je više djece koja se ne znaju nositi s porazom ili ne znaju gubiti. To je isto važan aspekt života jer nije život samo pobjeđivanje već i način kako se nosiš s porazima kojih je čak još i više tijekom života.
– kultura ponašanja
Još jedan bitan aspekt života djeteta za koji kao učiteljica tvrdim da je na izumiranju jer dolaze djeca od 7 godina u školu i nitko ih još do sada nije naučio ophođenju prema učiteljima ili starijima, respektiranju i ponašanju s poštovanjem. Naučeni su preko društvenih mreža svima se obraćati s “ti” i njima je to normalno. Zato je za roditelje bitno da pravila bontona ili osnove kulture ponašanja podučavaju djecu od malih nogu – propuštanje starijih, razgovor u tonu poštovanja i uvažavanja, ustati starijima i tome slično.
Sve dok roditelji ne pridaju važnost tome i sami primjerom ne pokažu djeci, ona to ni neće znati a kamoli slijediti.
Kao što vidite, posla je ko u priči.
Ako ovo ljeto krenete vrijeme s djecom koristiti da se dotaknete svakog navedenog aspekta, dani će vam biti prekratki. Sve navedeno nije unutar pravila vrtića i škole te bi se kao roditelji trebali zauzeti da sami podučite dijete tome.
Uz sve ovo je dobro naučiti nešto više i o efikasnim metodama odgoja kako ne biste koristili zastarjele metode koje više ne daju efekta već su kontraproduktivne.
Edukacija na temu neefikasnih i efikasnih metoda odgoja i
njihovoj primjeni održat će se 3. i 5. srpnja, online a više o
tome možete doznati na ovom linku
https://anitavadas.com/predavanja/neefikasne-metode-odgoja-djeteta/
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
