Hrvatska danas, u četvrtak obilježava Dan antifašističke borbe u znak sjećanja na 22. lipnja 1941., kada je u šumi Brezovica nedaleko od Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred koji je bio prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe
Iste su godine i Međimurci pokrenuli otpor nakon što je naš kraj
okupirala fašistička Mađarska. Kako kaže predsjednik Udruge
antifašista i antifašističkih boraca Međimurske županije
Miljenko Zorko, tijekom Narodno oslobodilačke
borbe u zatvorima i koncentracijskim logorima bilo je 1839
Međimuraca, u logorima, od bombardiranja ili na druge načine
ubijeno je njih 1838, dok je u partizanskim jedinicama poginulo
329 međimurskih boraca.
Od zaostalih mina, nakon protjerivanja život je izgubilo još 20
ljudi, mahom djece, dok je tijekom okupacije uništena i gotovo
cijela međimurska zajednica Židova.
Prema podacima koje je prikupio bivši, dugogodišnji predsjednik
spomenute udruge, danas pokojni mr.sc. Zvonko
Golub, nakon rata je u čast poginulim partizanima i
NOB-u diljem Međimurja bilo podignuto ukupno 70 spomen obilježja
– 41 spomenik i 29 spomen – ploča. Još 2006. godine udruga je
napravila reviziju kojom je utvrđeno da je nakon 1990. godine
srušeno, devastirano, razbijeno, oštećeno ili promijenjeno 18
spomenika i sedam ploča.
Golub je u jednom od razgovora za List Međimurje prokomentirao da
je Međimurje još dobro prošlo u odnosu na neke druge dijelove
Hrvatske jer je više spomenika prenamijenjeno, pa barem nije
uništeno. Skinute su petokrake, postavljen je hrvatski grb te je
izmijenjen tekst. No, u nekim se mjestima dogodio
kulturocid pa je predstojeći praznik prilika da još jednom
podsjetimo na neke od drastičnijih slučajeva koji pokazuju,
najblaže rečeno, obezvređivanje antifašizma i pokušaj brisanja
dijela povijesti.
Primjerice, spomenik u Donjoj Dubravi najprije je bio devastiran,
a onda potpuno srušen. Posađeno je drveće a spomen ploča odnijeta
je na groblje. U nedalekoj Svetoj Mariji originalni je spomenik,
svjedočio je Golub, bio zalit benzinom i katranom te obučen u
novi da bi kasnije ipak bio rekonstruiran i dijelom vraćen u
prvobitno stanje. Tipičan primjer prenamjene dogodio se u Novom
Selu na Dravi.
Ondje je bio velik partizanski spomenik sa zvijezdom i tekstom:
Slava vama svima koji ste pali, za slobodu dragu živote dali! S
pozdravom – smrt fašizmu, sloboda narodu – donijeli ste svom
narodu slobodu. Spomenik je 1991. godine uništen i postavljen je
drugi bez ikakvih obilježja na kojem piše: Hvala svima koji su za
slobodu dragu živote dali…..
Spomen park
No, ima i pozitivnih primjera. U nizu naselja spomen ploče su
nakon burnih devedesetih obnovljene, dok su u brojnim mjestima
danas jedna pokraj druge – ploče palim borcima NOB-a i
braniteljima poginulima u Domovinskom ratu.
Zajednička grobnica sudionika NOB-a nalazi se na groblju u Svetom
Juraju u Trnju, a dogodine će biti navršeno i četiri desetljeća
od otvaranja, danas gotovo zaboravljenog i zapuštenog spomen
parka međimurskim partizanima – preko puta groblja.
Te 1984. godine, mještani Svetog Juraja u Trnju i okolnih naselja
te brojni drugi uredili su površinu od 3000 četvornih metara,
navozili 300 četvornih metara zemlje i šljunka, zasadili 75
stabala, uredili mjesto za spomen obilježje, za izvođenje
prigodnih programa i parkiralište…Svečano otvorenje bilo je
priređeno prvog srpnja što je u ono vrijeme bio praznik Dan
boraca.
U društvenom domu u Svetom Juraju u Trnju 1988. godine otvorena
je i spomen-soba palih boraca NOB-a koja postoji i dandanas pa je
zapravo to mjesto donjeg Međimurja ipak ostalo sinonim za
antifašizam u našem kraju – pokret kojeg bi mnogi danas rado
zaboravili, a drugi ga koriste tek za prigodničarske govore i
slikanje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3556