-Uzgajam cvijeće, bez cvijeća sam ništa, ono me opušta, već mi sad nedostaju tulipani koji su ocvali, kazala nam je Ljubica Ribič (52) iz Podturna prilikom našeg posjeta pokazujući nam šipke, katruže, tratinčice, lelije, ljiljane i muškatline
Iako je u mirovinu otišla ranije zbog ozljede na radu, a rođena je gluha, danas sa sluhom nema problema zahvaljujući slušnom aparatu te uživa u slobodnom vremenu u dvorištu slušajući pjev ptica kad hrani 20-ak kokoši i dva kokota.
– Volim izrađivati predmete od drveta poput vlakića, dedeka u
čizmama i klupica za odmor. Izradila sam i ribnjak, od ručnika i
betona napravila sam si tegle, a davno me otac naučio izrađivati
plot dok sam od majke naslijedila ljubav prema cvijeću, objasnila
nam je članica brojnih mjesnih udruga, kreativka i volonterka
koja rado pomaže starijim ljudima odlaskom u ljekarnu ili
trgovinu.
– Pomažem im koliko je u mojoj moći, oni više ne mogu kao nekad. Žao mi je što bolesne i starije mnogi zaborave ili više ne cijene, a nekad im treba samo društvo i lijepa riječ.
Mislim da bi danas trebalo više volontera koji bi pomagali starim i nemoćnim osobama ili samo provodili vrijeme s njima i slušali njihove priče iz mladosti, naglasila je. Uz pernate domaće životinje društvo joj u njenom domu prave kakadu Roko, ribice u akvariju i japanska grlica stara više od 20 godina.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3555