- Svirati flautu počela sam s 12 godina, krenulo je spontano i neočekivano, započela je svoju glazbenu priču 21-godišnja Stela Strnad iz Podturna, danas polaznica treće godine flaute na Muzičkoj akademiji u Sarajevu
U avanturu s instrumentom na kojem je sada virtuoskinja krenula
je upisavši se u orkestar pomlatka Limene glazbe Dekanovec. – O
instrumentima i limenoj glazbi sam znala malo, a kada me na
upisima prije 10 godina profesor Antonio
Baranašić pitao koji instrument želim svirati mama je
predložila flautu. Složila sam se iako tad nisam ni znala kako
ona izgleda, priča Stela koja se nakon osnivanja
orkestra u Podturnu priključila i toj glazbenoj grupi kao i
njezina mlađa sestra Edita koja je odlučila
svirati trubu.
Uskoro su sestre upisale glazbenu školu. Stela je krenula u
pripremni razred Glazbene škole u Varaždinu. Dva su pripremna, a
u svakom se završe po tri razreda osnovne glazbene škole.
– Za mene je to bilo izuzetno naporno razdoblje jer sam morala
nakon škole ići još u Glazbenu, po cijele dane bila sam na
nastavi, prisjeća se Stela.
Nakon toga upisala je srednju glazbenu školu Jan
Vlašimski u Virovitici gdje je tijekom dvije godine
školovanja živjela u učeničkom domu. Nakon dvije godine vratila
se u Varaždin te 2020. maturirala i odlučila pokušati upisati
akademiju što je i uspjela.
– Dnevno vježbam oko pet sati, a tu je i nastava, tako da većinu
dana provodim s flautom. Puno sati vježbam, to je posao koji se
ne može raditi ako ga ne obožavaš. Zapravo, to ni nije posao već
način života. Nema ljepšeg nego kad živiš posao koji radiš,
govorom nadahnjuje mlada glazbenica.
Treba ustrajati
Tijekom godina pohađala je razne seminare i ljetne škole,
sudjelovala na brojnim glazbenim natjecanjima, s raznim
orkestrima nastupala je diljem Hrvatske i šire, a stalni član je
samo limene glazbe Podturen i Dekanovec.
– Uživam u svakom nastupu, no najznačajniji su mi ipak oni vezani
uz školovanje. Jedan od najdražih koncerata imala sam početkom
godine kada smo kolegica Tara i ja bile
solistice uz pratnju orkestra Muzičke akademije. Jako sam ponosna
i što sam imala priliku svirati s iznimnim glazbenicima u
Sarajevskoj filharmoniji. Uz te nastupe, jedan od važnijih kojeg
ću pamtiti je moj prvi solistički koncert koji sam imala krajem
drugog razreda srednje škole, nabraja Stela, a na pitanje kakve
skladbe najviše voli ispričala nam je da obožava one napisane u
doba klasike i romantizma dok su joj uzor svi oni koji žive
glazbu.
– Uzor su mi profesori koji su mnogo djece formirali u bezbroj
uspješnih glazbenika, ljudi koji iz dana u dan daju sve da nekog
uvedu u svijet glazbe, naglasila je dodavši da je zapravo
najlakše naučiti svirati instrument, a najteže je biti uporan i
ustrajati. – Svi imamo loše dane, pa i meni dođe vrijeme kada bih
najradije ostavila flautu u ormaru i otišla van. Kad dugo nešto
vježbam pa to i dalje ne zvuči kako bi htjela dođe mi da bacim
flautu kroz prozor. Ti trenuci su najkritičniji, priznala je
Stela kako i ona ima “žute minute”.
Flauta je Stelina svakodnevica
Profesionalno bavljenje glazbom zahtjeva puno odricanja, no Stela
ne žali ni za čim i danas ne bi promijenila svoje izbore iz
prošlosti jer flauta joj je postala dio svakodnevice, a ne
obaveza. No, kako kaže, i nakon 10 godina sviranja još ima treme.
– Ona je sastavni dio nastupa samo s godinama negativna trema
prelazi u pozitivnu. Imamo odgovornost prema ljudima koji nas
dođu slušati da im pružimo najviše što možemo i zato uvijek ima
male treme, navodi Stela koja vjeruje da će joj u budućnosti, s
drugačijim obavezama i brigama, flauta biti bijeg od stvarnosti,
a cilj joj je da diplomira i upiše master studij.
– Voljela bih jednog dana raditi u glazbenoj školi te svirati u
profesionalnom orkestru, ističe dodajući da oduvijek ima
bezuvjetnu podršku mame Suzane i tate
Slavka.
– Baviti se glazbom i svirati neki instrument stvarno je posebno
iskustvo. Neke emocije koje proživljavamo prije, za vrijeme i
nakon nastupa ne mogu se opisati riječima. U svemu tome potrebna
je ogromna podrška koju sam imala sa svih strana, ne sam od
roditelja nego i od ostalih članova obitelji kao i profesora,
zaključuje Stela o kojoj će se zasigurno još čuti.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3555