Ove se godine 18. studenoga navršava 360. obljetnica tragične smrti čuvenog hrvatskog vojskovođe, književnika i bana Nikole VII. Zrinskog Čakovečkog, koji je smrtno stradao u lovu na vepra 18. 11. 1664. godine u Kuršanskom lugu, nedaleko Čakovca
Želeći primjereno i dostojanstveno obilježiti ovaj nadnevak Zrinska garda Čakovec u suradnji s Međimurskom županijom, Gradom Čakovcem, Općinom Nedelišće, Ogrankom Matice hrvatske u Čakovcu i Družbom „Braća Hrvatskog Zmaja“ postavit će u blizini mjesta pogibije u Gornjem Kuršancu bistu Nikole VII. Zrinskog Čakovečkog te održati prigodnu svečanu akademiju u Čakovcu.
Bistu je izradio akademski kipar Mihael Štebih iz Čakovca. Otkrivanje biste i svečanosti planirano je za utorak 19. studenoga 2024. prema programu na pozivnici.
Nikola VII. Zrinski rodio se 3. svibnja 1620. godine u Čakovcu te se zbog mjesta rođenja naziva i Čakovečki. Imao je brata Petra s kojim je primio vrhunsko obrazovanje. Na studijskom putovanju kroz Italiju primio ih je u Rimu papa Urban VIII.
Još kao maloljetan 1628. postao je vrhovnim kraljevskim konjušarom, a kada je 1637. proglašen punoljetnim postao je komornikom kralja Ferdinanda III. Za svoje je sjedište uzeo Čakovec, a kada mu je umrla prva supruga Euzebija Drašković ponovno se oženio sa Marijom Sofijom Lobl s kojom je imao četvero djece.
Uspješno je vodio gospodarstvo i bavio se trgovinom i to preko luke Bakar. Ogromni prihodi i velika imanja omogućili su Nikoli vođenje sve samostalnije politike. Kako je branio i dijelove Ugarske osobno je u pismu zagrebačkom dožupanu Račkom napisao: “Inače, svjestan sam,dapače, znam i neću zatajiti da am Hrvat i to Zrinski!”
Između ostalog zaslužan je što je 1659. godine osnovan franjevački samostan u Čakovcu.
Od 1616. godine do svoje smrti Nikola VII. bio je veliki župan Zaladske i Šomođske županije, a 1640. postaje legradski i međimurski kapetan. Kao hrvatski ban upravljao je Banskom krajinom te je sudjelovao i u Tridesetogodišnjem ratu. Sjajnu pobjedu nad Šveđanima izvojevao je 1646. u Bitki kod Skalica te je zbog ratnih zasluga postao general-bojnik habsburške stajaće vojske.
Banom je postao 1647. godine te je u svom političkom djelovanju inzistirao na izjednačavanju prava Trojedine Kraljevine i Kraljevine Ugarske.
Nikolin život obilježen je borbama protiv Osmanlija. Uspješno je sudjelovao u obrani u pokušaju osmanskih provala i pljački. Upravo radi bolje vojne organizacije i obrane Nikola VII. je na ušću Mure u Dravu sagradio utvrdu Novi Zrin. Iz te je utvrde krenuo i u poznatu Zimsku vojnu kada je uspio provaliti sve do Osijeka i spaliti čuveni Sulejmanov most.
Unatoč ukazanoj prilici za veliku vojnu akciju protiv Osmanskog Carstva koju su očekivali hrvatski i ugarski velikaši potpisan je mir u Vašvaru koji je u hrvatskoj povijesti stoga poznat kao sramotni. Ugovor je sadržavao neprihvatljive odredbe za hrvatske i ugarske plemiće te su habsburški apsolutizam i centralizam potaknuli Nikolu VII. na stvaranje protuhabsburškog saveza. Ostvarenje ciljeva spriječila je na žalost njegova iznenadna smrt u lovu na vepra u Kuršanskom lugu.
Osim navedenoga, Nikola je bio i nadaren književnik. Tako je napisao i čuvani ep „Adrianskoga mora sirena“ na mađarskom jeziku o opsadi Sigeta u kojoj je slavio junačku smrt svog pradjeda Nikole IV. Zrinskog. Pisao je i prozna djela i pomagao izdavanje knjiga drugih autora. Smatra se utemeljiteljem Bibliothece Zriniane kada je 1662. sastavio stručni katalog. Knjižnica se danas čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Nikolu VII. Zrinskog posebno štuju u Mađarskoj gdje su mu podignuti mnogi spomenici, a pojedine ustanove pa čak i najviše vojne institucije nazivaju se njegovim imenom.
