Zašto je važno uzeti knjigu u ruku i što danas najviše čitaju školarci, otkriva nam knjižničarka Vlasta Pokos
Otkako je antička Grčka prepoznala knjižnicu kao „ljekovito mjesto za duše”, knjige su postale čuvarice znanja i kulture, što vrijedi i danas.
Stoga smo povodom Međunarodnog dana školskih knjižnica porazgovarali s knjižničarkom Vlastom Pokos koja je oduvijek voljela pisanu riječ, a i danas s jednakim žarom prenosi ljubav prema knjigama novim generacijama.
„Knjige su me zanimale još otkako sam bila mala djevojčica,” prisjeća se Vlasta. „Odrasla sam okružena knjigama i novinama koje su se svakodnevno listale. Posebno se sjećam ciklusa romana Marije Jurić Zagorke “Grička vještica” te „Seljačka bune“, „Branke“, „Zlatarovog zlata“, „Mladoga gospodina“ i „Vladimira“ Augusta Šenoe koje sam imala kod kuće, otkriva nam Vlasta. Ta ljubav se nastavila i kroz fakultetske dane, kada je često posjećivala fakultetsku i Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, tražeći dodatne izvore za svoj studij kroatistike i povijesti.
-Svatko tko želi naučiti nešto novo, duhovno se okrijepiti, zabaviti i opustiti naći će neizmjerno bogatstvo u knjigama. Mnogi posežu za knjigom u fakultetskim danima, a neke ljubav prema knjigama „vuče“ i dalje.
Tijekom studija često sam odlazila u fakultetsku knjižnicu i tamo posuđivala knjižnu građu, nastavlja.
Vlasta je uvijek, kad god je bila u mogućnosti, kupovala knjige jer je imala želju od najranije dobi napraviti svoju malu privatnu knjižnicu u čemu je i uspjela.
LJUBAV PREMA KNJIZI I ČITANJU
Čitanje ništa ne može zamijeniti, a sa sobom nosi niz dobrobiti za razvoj čovjeka.
-Iskreno, ne sjećam se točno kada je počela ljubav prema knjigama, ali znam da sam oduvijek voljela pisanu riječ i knjigu. Na čitanje sam uvijek nekako gledala kao na način da se osobno razvijem, da proširim svoj vokabular, da “rastem” kao osoba, intelektualno i duhovno, da razvijam svoju kreativnost i maštu. Smatram da se svaki čovjek mora razvijati, svakodnevno, i da su knjige izvrstan način za to, s nadahnućem nam govori.
Svaka knjiga, ističe Vlasta, ima svoju poruku, dubinu, ljepotu riječi i izraze, informacije koje nam omogućuju naš “rast i razvoj”.
Čitanje je bitno baš kao i igra. Čitanjem djetetu stvorite lijepe uspomene iz djetinjstva i dobru naviku koja će ga pratiti cijelog život, a odrasli pomoću njih sagledavaju nove moguće odgovore na životna pitanja.
– Na čitanje sam uvijek nekako gledala kao na mogućnost svoga osobnog razvoja, na mogućnost da proširim svoj vokabular, da “rastem” kao osoba, intelektualno i duhovno, da razvijam svoju kreativnost i maštu. Smatram da se svaki čovjek mora svakodnevno razvijati te da su knjige izvrstan način za to, potvrdno će Vlasta.
Poznato je da je važno čitati djeci u najranijoj dobi, ali i da ona sama pričaju i prepričavaju, čitaju, zbog razvoja mašte, koncentracije, gramatičkog oblikovanje rečenica, obogaćivanja rječnika te općenito razvoja pismenosti.
KNJIŽNICA – MJESTO KOJE NIJE SAMO „SKUP KNJIGA“
Vlasta smatra da je knjižnica puno više od mjesta na kojemu se nalaze brojne knjige koje dolazimo posudite, pročitati pa vratiti.
– Knjižnica je mjesto čitanja, učenja i istraživanja, druženja, mjesto gdje se provode različite aktivnosti i projekti, nastavni sati, radionice, edukacije, susreti i sl. Što se tiče dolazaka i boravka učenika u knjižnici, jedan dio učenika voli dolaziti u knjižnicu, vole se uključivati u zajednička druženja i čitanja, u aktivnosti i projekte. Naravno, uvijek će biti i onih učenika kojima treba više poticaja da dolaze u knjižnicu i da se uključe u neki projekt ili aktivnost, otkriva nam.
Knjige su dostupne svima i možemo ih ponijeti bilo gdje. Knjige su prijenosne riznice zabave, znanja i novih iskustava. Zato Vlasta, ne samo da radi s knjigama, već ih i čita. Podijelila je s nama što to voli čitati ona, a što djeca.
– Osobno volim čitati poučne i edukativne knjige, osobito knjige koje se odnose na djecu, na njihov razvoj i načine kako da prevladaju teškoće s kojima su suočeni, knjige o Svemiru i pjesme. Volim pročitati i “lagano štivo”. Što se tiče učenika, naravno, oni najviše čitaju djela za cjelovito čitanje, ali mislim da ih privlače knjige koje su tematski bliske njihovim interesima, u kojima jezični izrazi nisu arhaični i teški za razumjeti te knjige s dosta ilustracija.
Preporuka za ljubitelje knjiga
– Ako vam čitanje ne ide, krenite od nečega što ste već pročitali i svidjelo vam se. Normalno je da svaka knjiga nije za svakoga. Potrebno je samo istraživati. U tome i jest čar cijelog procesa čitanja.
Od proznih djela, naša sugovonica preporuča djelo „Veliki Gatsby“ F. Scotta Fitzgeralda, “Mali princ” Antoinea de Saint-Exuperyj te „A onda je Božo krenuo ispočetka“ Marine Vujčić, a od poezije Mariju Dejanović, Dragutina Tadijanovića i Dobrišu Cesarića.
Vlasta je živi primjer knjižničarke koju spaja ljubav prema knjizi, čitanoj riječi i poslu. Stoga nam svima preporuča da je čitanje prekrasna i korisna aktivnost za koju bismo svi trebali odvojiti vrijeme u svakodnevnom životu.
