SVETA MARIJA

ČUVAR STARINA Franjo Mustač Medarov: Povijest stara 200 godina skrivala se u ofucanoj ženskoj torbici 

Poznati slikar Franjo Mustač Medarov iz Svete Marije pronašao je obiteljske dokumente stare više od 200 godina

Iza poznatog međimurskog slikara, Franje Mustača Medarova iz Svete Marije stoji više od 50 godina likovnog stvaralaštva.

Prošle je godine, u svojoj galeriji u Svetoj Mariji, koju je podigao vlastitim rukama, proslavio pola stoljeća slikarstva izložbom najvrijednijih radova uz najnoviji serijal slika “Svete kravice”.

No ono što je nama zapelo za oko u njegovoj galeriji, uz prelijepe radove koje je inspirirao međimurski krajolik donjeg Međimurja te jednostavan i idiličan život seljaka vezan uz hraniteljicu obitelji – kravicu, bili su i pažljivo izloženi stari, ručno pisani dokumenti.

Ti su nas dokumenti motivirali da ponovno posjetimo Franju Mustača Medarova te da saznamo više o tajnama koje se kriju u stoljetnim spisima. 

Pokojni stric “glavni krivac” za otkriće

“Cijela priča oko tih dokumenata, od kojih neki sežu i u prvu polovicu 18. stoljeća, počela je sasvim slučajno. Radili smo na monografiji Likovne udruge donjeg Međimurja u koju smo namjeravali uključiti i lokalne nepoznate umjetnike amatere. Ja sam se tom prilikom sjetio svog strica, imenjaka Franje Mustača koji je umro dosta rano, 1969. godine.

On se u slobodno vrijeme bavio slikanjem i rezbarenjem kipića iz drveta. Zamislite, uz naporan rad na polju i kod kuće, nekako je našao vremena i volje za crtanje, slikanje, rezbarenje… Tako je izražavao svoju unutarnju potrebu za likovnim izražavanjem, u doba kada nije bilo papira i boje u izobilju. U tome vidim njegovu veličinu! 

Tajne u staroj ženskoj torbici

Zamolio sam bratića, koji je naslijedio obiteljsku kuću mog oca i njegove braće, da potraži nekakve dokumente i djela moga strica. Našli smo ovo što sam izložio odmah na ulazu u galeriju, uz kućni oltarić koji je izradio moj japica, a bratić mi je potom u ruke dao i jednu staru, žensku ofucanu torbicu smatrajući da ću ja imati više koristi od onoga što se krilo unutra. A to su bili dokumenti, spisi stari više od 200 godina! I u svim se dokumentima spominjalo prezime Mustač”, ispričao nam je Franjo Mustač Medarov kako je slučajno naišao ja komadić povijesti vlastite obitelji. 

Prvi Mustač u Svetoj Mariji

Koliko su vrijedni pronađeni dokumenti, Franjo Mustač najbolje je rekao: “Svi su ti spisi originali, neki su izvodi iz matičnih knjiga, neki su ostavinske rasprave, a neki kupoprodajni ugovori. Preko tih dokumenata i preko uvida u stare matične knjige na župnom dvoru, uspio sam preko japičine linije napraviti rodoslovlje koje seže sve do 1770. godine. No zanimljivo je i to što sam naišao na spominjanje prezimena Mustač iz 1726. godine.

Mihael Mustač te je godine oženio Doroteju, kći pokojnog Pavla Frančića. Njegovi se roditelji pak ne spominju. Je li bio došljak? Prezime Mustač ne spominje u popisu stanovništva iz 1660. godine. Dakle, negdje između 1660. i 1726. godine u Svetu Mariju se vjerojatno doselio prvi Mustač. Meni je to nadasve zanimljivo, jer svaki dokument koji sam pronašao ima svoju vlastitu priču”.

Anonimne žene i vlasništvo

Franjo Mustač zaista je puno truda uložio u proučavanje dokumenta. Pred nama je čitao od riječi do riječi krasopisom pisane rečenice iz različitih dokumenata iz 18. stoljeća, koje su bile pisane još po starim pravopisnim pravilima.

“Najstariji dokumenti pisani su mješavinom hrvatskog i kajkavskog, neki su i na latinskom. Dokumenti su pisani na nekom obliku hrvatskog jezika sve do prve polovice 19. stoljeća, a onda dolazi do mađarizacije i za dokumente nakon te godine trebao bih pronaći prevoditelja”, ispričao nam je Franjo Mustač uz isticanje jedne zanimljivosti: “Ovdje je jedan spis iz druge polovice 18. stoljeća koji opisuje kako je ‘Magana Štukarića vdova’, dakle udovica bez navođenja njenog imena, prodala sjenokošu ‘poštenim ljudima Mustač iz Svete Marije’. Zamislite, njezin muž možda je bio već godinama mrtav, no još je bio gazda kuće i još su se u njegovo ime vodili poslovi, pa makar ih je vodila i ta njegova anonimna žena”.

Svjedodžba iz osnovne škole

Pregledavajući stare stoljetne spise, u ruke nam je došao i jedan dokument koji će za par godina navršiti stotu. Radi se o svjedodžbi iz 1930. godine. “Moj tata Đura išao je za zidara, a za to je trebao imati osnovnoškolsko obrazovanje. I tako je u 22. godini završio 3. razred Državne osnovne škole ‘Sveta Marija na Muri’”, otkrio nam je Franjo Mustač.

Čuvanje od zaborava       

Za kraj razgovora upitali smo gospodina Mustača kome će pripasti obiteljske starine kada njega više neće biti. “Ovi su spisi dokaz da naši preci nisu bili neuki i nezainteresirani. Oni su čuvali spomen na prošlost obitelji, takve su ih stvari zanimale. Tako i mene danas zanima povijest moje obitelji, ali i povijest Svete Marije. Mnogi samo površno znaju za legende, priče i činjenice o mjestu u kojem žive, a ja sam se udubio u istraživanje svojih korijena, a time i povijesti moje voljene Svete Marije.

Dan danas sve zapisujem, za buduće naraštaje, za mog unuka koji će možda jednog dana ovo sve naslijediti i prenijeti svojoj djeci i unucima”, odgovorio nam je slikar i čuvar povijesti Svete Marije, Franjo Mustač Medarov.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije