Svakodnevno se u medijima može pročitati vijest kako se neki proizvod povlači s polica u trgovima zbog neispravnosti za ljudsku prehranu, bilo da se radi o prekomjernoj zagađenosti pesticidima ili prisutnosti raznih bakterija i parazita opasnih za ljudsko zdravlje.
Temeljno pitanje je: “Kako se neispravni proizvodi mogu naći na
policama trgovina?” Jedino razumno objašnjenje je da institucije
ne rade svoj posao. Netko je dao dozvolu za uvoz i stavljanje
proizvoda u promet, a da nije provjerio kvalitetu i zdravstvenu
ispravnost proizvoda.
Postavlja se pitanje odgovornosti Ministarstva poljoprivrede,
Hrvatske agencije za hranu, Državnog inspektorata Republike
Hrvatske i naravno trgovaca tj. trgovačkih lanaca.
Pokazalo se da rješenja s ranim obavješćivanjem o neispravnosti
proizvoda Rapex i obavijesti za potrošače na mrežnim stranicama
HAPIH-e ne zadovoljavaju interese potrošača. Neozbiljno je
očekivati da će potrošači prije svake kupnje posjećivati navedene
mrežne stranice, kako ne bi kupili neispravan proizvod. A oni
koji su pojeli zagađen proizvod nemaju nikakvo pravo na odštetu.
Najmanji mogući zahtjev potrošača je da se nijedan proizvod ne
smije naći na policama trgovina u Republici Hrvatskoj a da
prethodno nije provjerena njegova kvaliteta i zdravstvena
ispravnost. Ako neki trgovac pusti u prodaju neprovjerene
proizvode, automatizmom mora izgubiti licencu da prodaje bilo što
u Hrvatskoj.
Neke članice EU ne dozvoljavaju otvaranje trgovina nekim
trgovačkim lancima jer “ne zadovoljavaju kriterije kvalitete koju
traže njihovo potrošači”. Tako država brine o svojim potrošačima,
a na hrvatskim policama se nalazi previše robe sumnjive kvalitete
i ispravnosti, uvezene od sumnjivih “proizvođača”.
Nije dobro zanemarivati snagu potrošača i činjenicu da su
potrošači regulatori tržišta. Potrošači imaju pravo bez ikakvog
pritiska odlučiti gdje će trošiti svoj novac, pa ako nema zdravih
proizvoda u trgovinama u Hrvatskoj, današnji svijet je globalno
selo i nije problem skoknuti u shopping u susjedne države.