Prije više od tri desetljeća, Josip Hamer iz Domašinca krenuo je u avanturu koja je obilježila mladost tisuća ljudi sjeverozapadne Hrvatske, ali i šire
Sve je počelo skromno, otvaranjem kafića ‘Šampion’ 1986. godine u Domašincu, no uskoro je taj mali kafić izrastao u pravu diskoteku, koja će, s početkom 1992. godine, postati poznata kao mjesto najvećih zabava na našim prostorima.
“Diskoteku smo počeli graditi 1990. godine,” prisjeća se Josip. “Sjećam se da smo radili na krovištu dok su nam iznad glava letjeli vojni avioni. Bilo je to turbulentno vrijeme, ali mi smo imali cilj – stvoriti mjesto za vrhunsku zabavu, mjesto gdje će ljudi uživati i stvarati uspomene.”
Podsjetimo, Šampion je službeno otvorio vrata 4. rujna 1992., i već od prvog dana postao je pravi fenomen. „To je bila čista ludnica,“ govori Josip s osmijehom.
„Čovjek na čovjeku, gužva svaki vikend, ljudi su dolazili sa svih strana – Slovenci, Mađari, pa čak i ekipa od Dubrovnika do Poreča. Stvarno smo svi bili kao jedna velika obitelj, voljeli smo se i poštivali. Nema takvih mjesta više. Taj osjećaj zajedništva… to je ono što mi najviše fali,“ dodaje s dozom nostalgije.
Šampion nije bio samo mjesto za zabavu – bio je to životni stil, gotovo institucija u kojoj su generacije mladih odrastale. “Kad si ušao u Šampion, znao si da te čeka noć za pamćenje.”
Šampionov značaj: Noćni život bez granica i zaboravljenih lica
Šampion je brzo postao simbol jednog drugačijeg vremena i pristupa zabavi. Josip se prisjeća i logističkih podviga koje je sa svojim timom uspješno realizirao.
„Mi smo prvi na ovim prostorima imali tako veliki prostor i uigran tim – 27 konobara po smjeni, plus menadžeri, DJ-evi, tehničari, izbacivači… Tko je bio u Šampionu, zna o čemu pričam. Radili smo doslovno danonoćno kako bi sve funkcioniralo savršeno.“
Veliki plus bio je i ogroman parking koji je bio osvijetljen i pod stalnim nadzorom zaštitara, pa su incidenti bili rijetkost.
“Rijetko je bilo problema, svi su se dolazili zabaviti i poštivali smo pravila. Dobar parking, dobra zaštita, sve smo imali pokriveno,” prisjeća se Josip.
Kad govori o glazbi, Josip se ne može ne sjetiti vrhunskih nastupa koji su obilježili povijest Šampiona.
“Black Eagle band svirao je većinom srijedom, dok su petkom, subotom i nedjeljom nastupali bendovi s cijele estrade – Oliver Dragojević, Dino Merlin, Crvena Jabuka, Mišo Kovač, Đorđe Balašević, Severina, Plavi Orkestar, Josip Stavros, Lepa Brena, Neda Ukraden, pa čak i Halid Bešlić. Njegov prvi koncert u Hrvatskoj bio je upravo kod nas,” priča s ponosom.
“Svake večeri DJ bi se izmjenjivao s bendom – pola sata bend, pola sata DJ. Tad su DJ-evi stvarno znali osjetiti publiku. Znali su što ljudi žele, nisu bili samo ‘jukebox’. Tko se toga sjeća, zna da su to bila vremena kad se energija osjećala kroz cijeli klub.”
”Naši DJ-evi znali su što ekipa želi, osjećali su publiku. Sve je bilo živo, autentično, i ljudi su dolazili zbog te atmosfere’.’
Zajedništvo i prijateljstvo bez ekrana
Šampion je godinama bio mjesto gdje se svake večeri stvaralo prijateljstvo, a često i ljubavi. „Mi smo nekoć stalno bili vani,“ prisjeća se Josip.
„Danas više nije tako. Svi su na mobitelima, pred ekranima. Pa, kako dečki danas upoznaju djevojke kad više nema plesa? Nema razgovora, sve je postalo virtualno. U naše vrijeme, zabava je bila zajedničko iskustvo, bio si okružen ljudima, glazbom, smijehom.
Čovjek nije trebao internet da bi se dobro proveo.“ Josip s tugom primjećuje da je razvoj tehnologije značajno utjecao na to kako mladi danas gledaju na izlazak i zabavu.
„Mislim da će u budućnosti opstati samo veliki mega koncerti. Klubova poput Šampiona više nema. Internet je omogućio da sve bude dostupno odmah, ali je, nažalost, ubio zajednički duh zabave,“ zaključuje.
Šampion kao mjesto susreta i uspomena
„Znate, skoro svaki vikend su kod nas dolazili i studenti iz Zagreba. Putovali su samo da bi proveli večer u Šampionu,“ govori Josip.
„To su bili dani kada se zabava i druženje nisu mogli zamijeniti virtualnim svijetom. Šampion je bio više od diskoteke – bio je mjesto na kojem su se mladi iz različitih dijelova Hrvatske i susjednih zemalja mogli upoznati, družiti, plesati i stvarati uspomene.“
Iako su se vremena promijenila, Josip čuva uspomene na sve one posebne trenutke i ljude koji su prošli kroz vrata Šampiona.
„Ponekad se pitam što će ostati novim generacijama? Gdje će se mladići i djevojke susretati, ako više ne izlaze u klubove?
Šampionova priča – Kako je nastalo ime diskoteke?
Zanimljiva je i priča o nazivu „Šampion“. Josip se prisjeća večeri kada je sa suprugom razgovarao s kumovima o otvaranju novog mjesta.
„Bili smo kod kumova u Čakovcu. Razgovaramo mi o tome kako ćemo nazvati novo mjesto kad kumica, spremajući večeru, vikne: ‘Kume, možeš ga nazvati As ili Šampion!’ I tako, eto, ime se samo nametnulo,“ prisjeća se Josip sa smiješkom.
“Radili smo točno 20 godina, ali zadnjih pet je promet padao. Internet i ekrani su nas ubili, kao i sve druge diskoteke. Ali, tko god je posjetio Šampion, zna da je to bila priča za sebe,” zaključuje Josip s nostalgijom.
„To nije bio samo klub – to je bio način života, mjesto gdje su se stvarali prijateljstva i uspomene koje i danas žive među ljudima,“ prisjeća se Josip s osmijehom.
Danas, kad se zabava odvija pred ekranima, teško je zamisliti onu vrstu zajedništva koje su Šampion i slični klubovi pružali. Ipak, Josip vjeruje da će se priče o Šampionu prenositi i dalje, poput legendi koje svjedoče o jednom boljem, spontanijem vremenu.
“Svaki put kad se prisjetim tih večeri, znam da je Šampion bio nešto posebno, nešto što tehnologija nikada neće moći zamijeniti,” zaključuje s ponosom.
