STRAHONINEC

U KOŠNJI POMAŽE I UNUK DOMINIK Čvančo i Plik po sijeno za ‘zajce’

​Na livadama Strahoninca zatekli smo dva igrača malo jača kako okreću sijeno ne bi li se što bolje osušilo, na starinski način

 To su Ivan Kovač – Čvančo (ili Karabit) i Ivan Patafta –
Plik (ili Deda). 

– Sijeno bude za zajce, i jedan i drugi ih imamo doma – pojasnili
su nam. 
Riječ je o prijanima, ili prikama, bolje riječi nema. Naime,
Pataftin sin Danijel i Kovačeva kći Stjepana su u braku. Prike
tako, uz zajednički interes oko kunića i sijena, imaju i četvero
zajedničke unučadi!

– Išli smo skupa tri godine u srednju školu u ŠUP – dodaju. Kovač
je išao za – kovača, ali je završio za bravara, a Patafta za
automehaničara.

Zajedno su igrali i nogomet u veteranima Strahoninca, a svakako
valja istaknuti kako je Ivan Patafta još uvijek
aktivan. Sa 68 godina na plećima, iako je dva puta lomio ključnu
kost, još nastupa za Strahoninčane te je najstariji međimurski
veteran. Lopta može proći pored njega, ali protivnički igrač jako
teško, to je iskustvo.

Treći nadimak

Njegov prijan Ivan Kovač pak više ne trči, ali je neprestano na
vrtu, u voćnjaku, na livadi, uz živad..  a petkom
navečer u klupskim prostorijama na partiji (dvije, tri…)
belota. Njegovi slavni nogometaški dani zabilježeni su u
nekadašnjoj Budućnosti Črečan, gdje je svojevremeno živio.

I njegovo nabito rame te opasan lakat mnogi protivnici još danas
pamte. Od tamo mu i treći nadimak koji tek rijetki znaju, a to je
– Bosanac. 

– Igrali smo neku odlučujuću utakmicu, a ja sam morao poslom do
Bosne. I kad sam se vratio, naravno, bilo je: “Evo ga, pa di si
ti bil, Bosanac jen!”

Riječ je o cijeloživotnom prijateljstvu dvojice stasitih
Strahoninčana koje nam je najbolje opisao drugi Kovačev zet
Robert Vrbanec: “Bili su najmenjši u razredu pa su se uvijek
morali držati skup!”

Staro umijeće košnje i okretanja sijena ostat će u obitelji. Već
i unuk Dominik Patafta spretno barata s kosom.

– Je, to je nova generacija. Jedni bi kosili i obraćali bez
bračalnika, a dečeci to delaju kak se negda delalo. Rasove i
zubače su bile jedino oruđe koje smo trebali za pospremu sijena.
Ne moći sijeno posušiti za jedan dan – kaže Ivan
Patafta
koji nam je poslao fotografiju mladog Dominika u
akciji s kosom.
 

*Preuzeto iz Lista Međimurje, br 3554

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije