Danas se prisjećamo dolaska neponovljive Josipe Lisac u Međimurje
Razgovor koji smo vodili sa Zvonimirom Lepoglavcem, DJ Lepim, iz Goričana bio je pun crtica iz čakovečkog noćnog života u 80-ima.
Jedan članak bio bi premalen za prisjećanja jednog od rijetkih DJ-eva koji je djelovao ne samo u Čakovcu, već i u Zagrebu, Beogradu, Trogiru, Dubrovniku… Zato se danas, u zasebnom članku, prisjećamo dolaska neponovljive Josipe Lisac u Međimurje, ali i drugih imena s tadašnje estrade.
Menadžer nad menadžerima
“Svakakvih ljudi ima u show businessu. A ja sam posredno ili neposredno poznavao sve te zvijezde i zvjezdice u 80-ima. Najviše preko svog menadžera s kojim sam imao najveću sreću i s kojim se i danas čujem – Vladimirom Mihaljekom Mihom. On je nas, svoju ekipu DJ-eva, volio abnormalno. Taj je čovjek izmislio Bijelo dugme, Čorbu, Stavrosa, Kassandru, on je izmislio hrvatski dance…
Zajedno sa Škaricom je odlučivao tko će snimati za Jugoton, kasnije Croatia Records. Naučio me kako zainteresirati rulju. Recimo za promociju, rekao mi je da na plakatu napišem sve ispravno, a onda da namjerno izostavim jedno slovo iz naziva benda ili dana koncerta. Onda će rulja pričati o tom plakatu, raspravljati, širiti informacije. Sve je to bilo namjerno, čak i greške, kako bi se u doba prije interneta proširila vijest o nekom koncertu ili zabavi.
Prvi, jedini i neprežaljeni Tratinčica
No zauvijek ću pamtiti prvog, jednog jedinog, najvećeg DJ-a – Ivana Balenta Tratinčicu, isto iz Goričana. To je bila legenda. Sljedeće godine bit će 15 godina od njegove smrti. Mi dečki smo učili od njega, a on nije imao od koga učiti. Sve je sam isprobavao, učio na greškama, smišljao nove stvari. On je bio naš uzor. U Zagrebu je u tim krugovima nevjerojatno cijenjen, cijela bivša Juga zna za njega.
Njemu bi se trebala podići bista u Goričanu. Radim na tome da se primjereno obilježi ta obljetnica, nadam se da ću uspjeti okupiti ekipu i da napravimo pravi party njemu u čast.
Josipa Lisac i kuruzna zlevka
Prije smo mi DJ-evi bili i organizatori koncerata. Tako sam i ja doveo nekoliko popularnih estradnjaka u Čakovec. Najljepše sjećanje veže me uz Josipu Lisac, klanjam joj se do poda. Ona je imala gažu od četiri večeri zaredom u Međimurju, nastupala je u ‘Diani’, ‘Exu’ i još dva diskača. Sve sam to radio preko ugovora, od prijevoza, smještaja, obroka, gaže… Mislim da joj je gaža po ugovoru bila 800 maraka po nastupu, dakle 3.200 za četiri dana. A vodio sam ju svugdje. Međimurskim ugostiteljima bi godilo kada bi poznato lice svratilo u njihov restoran, to bi podizalo kvalitetu i dobar glas.
Tako bih unaprijed najavio dolazak Josipe i dogovorio sve s gazdom. Zahvaljivala bi mi se, da se još nije tako provela kao u Međimurju. Zadnji dan me zamolila da ostane još jedan dan. Htjela je posjetiti članove Demona koji su svirali u grupi Peti As, a s njima je pak Josipa imala turneju po Rusiji.
Naravno da sam pristao, nastupi su bili uspješni, svi su bili sretni i zadovoljni. Taj zadnji dan sam ju odveo u restoran ‘Prestige’ u Čakovcu koji je držao današnji vlasnik ‘Medikola’. Na kraju ručka otišla je nazvati svog Karla (Metikoš) i javiti mu da za par sati stiže doma. A Karlo? Rekao joj je neka mu donese pravu međimursku kuruznu zlevku. Kuharica joj je ispekla cijelu tepsiju zlevke koju je tako, zajedno s limom, odnijela u Zagreb. Na rastanku mi je u ruku stisnula 400 maraka da se zahvali za odličan provod u Međimurju.
Rat i koncert u Draškovcu
Prestao sam biti DJ u ‘Diani’ početkom rata, zbog zračnih uzbuna i nesigurnosti sve je zamrlo. U Draškovcu sam onda otvorio kafić kod župnog dvora. Zvali smo ga ‘Gorki park’. To je trajalo godinu dana jer su na kraju inflacija i rat uništili promet. No dok je sve to još bilo aktivno, dogovorio sam s Josipom koncert u Draškovcu. Karte su bile skuplje, jer je bila uključena i večera. Ali sve sam rasprodao. Na dan koncerta sam ju nazvao i pitao kada da dođem po nju u Zagreb. ‘Lepi, ništa od koncerta, ja sam u podrumu. U Zagrebu su zračne uzbune’, bio je njezin odgovor. I tako je koncert Josipe Lisac u Zagrebu otkazan… i sve je propalo”.
Posljednji dio našeg razgovora sa Zvonimirom Lepoglavcem objavit ćemo u petak, 25. listopada 2024.