Ana Farkaš kuharica je u novootvorenom dječjem vrtiću u Hodošanu, a za svoje radno mjesto kaže da je pravi blagoslov
Nakon što je više od pola radnog staža provela u obućarstvu, Ana se vratila svom prvotnom pozivu – kuharstvu. Uz kuharstvo, jako voli čitati, članica je Pjevačkog zbora u gradu Prelogu te voli i putovati.
– Svoje školovanje nisam započela u kuharstvu, ali kako nisam bila zadovoljna svojim prvotnim zanimanjem, odlučila sam se prekvalificirati. S obzirom na to da oduvijek volim kuhati, odlučila sam se na taj put, rekla nam je Ana.
Radila je i u restoranskim kuhinjama, no ova vrtićka joj je ipak draža, rekla nam je.
– Moja dva zanimanja su neusporediva. U obućarskom pogonu je teški fizički rad, sve vam smrdi po koži i ostalim materijalima za izradu obuće, a rad u kuhinji je prava suprotnost. Još dok vidite vesela dječja lica, sve je još lakše, kaže Ana.
Kuha od djetinjstva
Prve korake u kuhinji napravila je uz majku i tetu, a u svim svojim receptima koristi puno povrća bez nekakvih kupljenih dodataka.
– Kako u svojoj obiteljskoj kuhinji, tako i u ovoj vrtićkoj, trudim se biti originalna, ali opet jednostavna. Sva su jela bazirana na puno povrća, a ono što maleni ne vole, usitnimo i uklopim u jela. U mesnim štrucama tako imaju ribane tikvice, u špagetama miksano korjenasto povrće. Oni s oduševljenjem prihvaćaju sve i ne bune se previše, dodaje, a priznaje kako su špagete i ćufte ipak najveći hit na jelovniku koji je zaista bogat, opisuje.
Vole i eksperimentirati s jelima pa su tako mališanima jednom ponudili bolonjez s tunom, no maleni takvo jelo nisu prihvatili, ali zato oslića obožavaju.
Iz djetinjstva pamti i jednostavne recepte za slastice, a djeci u vrtiću najviše peče kolače poput zlevke, kakao biskvita, gibanicu od kruha, fritule i palačinke.
– A kad nemam nikakvu inspiraciju, onda posežem za kolačem od keksa i pudinga. Jednostavan recept, a djeci jako ukusan, kaže.
Organizacija je pola posla
Posložene namirnice, dobar recept i dobra organizacija u kuhinji više su od pola posla. Iskusna kuharica poput Ane kaže da je vrtićka kuhinja izuzetno zahvalno radno mjesto jer se svaki aspekt rada može kontrolirati i nema nekakvih nepredviđenih situacija.
– Restoranska kuhinja je nešto sasvim drugo. Ondje postoje a la cart jela, uvijek morate biti spremni kuhati i pripremati nešto novo, a dinamika rada je pak puno intenzivnija nego u vrtiću, opisuje Ana.
Stari recepti
Ana kaže da više voli kuhati slana jela, nego peči slastice, a uvijek se vodi onime što su ju naučile mama, baka i teta – kupujemo samo osnovnu namirnicu.
– I isto tako učimo i mališane u vrtiću. Nema potrebe da kupujemo umjetno proizvedene dodatke jer sve što nam je potrebno možemo sami skuhati, pripremiti i zatim koristiti u jelima, kaže.
Kuharica Ana redovito sudjeluje i u radionicama s polaznicima vrtića gdje im pokazuje kako se mijesi tijesto, prave klipići ili languši ili pak neke jednostavne slastice, a povratne informacije su izvrsne.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3626
