Svoju bolju budućnost Benjamin iz Orehovice odlučio je izgraditi obrazovanjem
Benjamin Ignac, 31-godišnjak koji je diplomirao
na Oxfordskom sveučilištu i radio u NASA-i, velik dio života
posvetio je svom romskom identitetu. Rođen je u Njemačkoj, a kada
je imao šest godina, s obitelji se preselio u međimursko romsko
naselje Orehovica. Tamo je proveo 12 godina. Iz današnje
perspektive, Orehovicu opisuje kao sirotinjsku četvrt u nekoj
zemlji trećeg svijeta, piše Telegram.hr.
“U naselje smo stigli 1998. i, živo se sjećam, infrastruktura je
bila užasna. Nije bilo ni ceste, ni struje, ni vode, ni
kanalizacije. Djeca su među psima trčkarala po blatnjavim
cestama, bosa i polugola. Ljudi su živjeli u improviziranim
nastambama izgrađenim od otpadnog materijala. Usred naselja bio
je veliki deponij na koji su svaki tjedan dolazili kamioni i
bacali još više smeća”, govori Benjamin.
Prisjeća se kako je u naselju tada zaudaralo po raspadnutim
životinjama i kemikalijama. Prestravila ga je činjenica da je to
njegov novi dom. “Moji su roditelji za vrijeme rata izbjegli iz
Međimurja. Iz Njemačke su nas deportirali nakon što su zaključili
da je ratna situacija gotova i da se možemo vratiti. Nisam imao
pojma da su moji roditelji iz mjesta koje izgleda tako brutalno”,
priča Benjamin.
“Sjećam se da sam bio ljut na roditelje što su nas vratili u
Hrvatsku. U tim godinama nisam shvaćao što smo tako loše učinili
da smo zaslužili tako živjeti. Kao šestogodišnjak koji je prvi
puta stigao u Hrvatsku, mislio sam da cijela država izgleda kao
naše romsko naselje”, opisuje.
“S vremenom sam naučio da Romi u Hrvatskoj nemaju privilegiju
normalnog života kao ostatak zemlje. Jer, očito je, većina mrzi
Rome”, dodaje. Tadašnja situacija nije bila ništa bolja niti u
osnovnoj školi u Orehovici koju je pohađao. Čim su krenuli u
školu, male Rome su odvojili u poseban razred što je, smatra, bio
loš potez.
“Nismo ništa naučili i imali smo jako agresivnu učiteljicu, koja
je očito mrzila i nas i svoj posao”, priča Benjamin. Objašnjava
kako je škola kasnije desegregirana te kako su napravljena
značajna pedagoška poboljšanja.
No, položaj Roma u društvu tijekom njegova odrastanja, opisuje,
bio je iznimno loš. “Najviše me smetala pasivnost drugih oko
nepravde kada su u pitanju Romi. Mnogo puta mi se činilo da su i
Romi i ne-Romi prihvatili strukturu ugnjetavanja kao uobičajeni
poredak. To me ljutilo jer nije imalo nikakvog smisla. Znao sam
da cijelo naselje zaslužuje bolje; znao sam da ja zaslužujem
bolje”, prisjeća se.
Bolju budućnost Benjamin je odlučio izgraditi obrazovanjem. Bio
je prvi Rom koji je upisao Gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu.
Kada se upisivao, slovila je za jednu od najboljih gimnazija u
Hrvatskoj. Tada su mnogi smatrali kako je u tako dobru školu upao
samo zato što je Rom, no Benjamin kaže – isključivo su bile
presudne njegove osnovnoškolske ocjene.
“Sve razrede u osnovnoj školi završavao sam s peticom. Bio sam na
šest državnih natjecanja, a pobijedio sam na dva. To mi je
također dalo dodatne bodove za upis u srednju”, priča. Gimnazija
koju je pohađao imala je dobru internacionalnu suradnju s drugim
školama i obrazovnim institucijama van granica Hrvatske, pa je
tako nakon dva razreda srednje kao 17-godišnjak upisao United
World College (UWC) u Norveškoj.
Nakon oga Benjamin je upisao geografiju u Americi i to na
Sveučilištu u Oklahomi. Kaže da su imali jako dobar odjel za
geografiju i atmosferske znanosti. “Sveučilište je bilo na
odličnoj lokaciji, praktički u samom središtu SAD-a gdje se
nalazi čuvena aleja tornada. Radi se o pravoj meki za
meteorologe. Mene meteorologija kao znanost nije zanimala, više
su me privlačile klimatske promjene i digitalna kartografija”,
kaže Benjamin.
Studij digitalne kartografije završio je u roku. Zatim je ostao
stažirati u Oklahomi. Upisao je program s kojim je mogao na
studentsku vizu raditi još godinu dana, a zatim se odlučio na
velik korak. Prijavio se u NASA-u. “Kako cijeli život apliciram
za programe, rekao sam sebi – nemam što izgubiti, život je
ionako lutrija. Na kraju sam upao u NASA-in program i radio u
njihovom centru u Coloradu”, priča.
I to nije sve. Benjamin je ponovno odlučio upisati fakultet.
Tako je završio na Oxfordu u Engleskoj na smjeru javne politike,
a tamo je stigao kao stipendist Blavatnik School of
Government.
Nakon završetka Oxforda, Benjamin odlazi u Njemačku gdje se
zaposlio u zakladi Otvoreno društvo. “Bio sam pripravnik i radio
na projektima koji su se bavili Romima. Zaklada Otvoreno društvo
financira sve romske pokrete za koje znamo u Europi”, kaže
Benjamin.
Ipak, taj ga posao nije potpuno zadovoljio s obzirom na to da je
počela pandemija koronavirusa. Kaže kako je bio zatrpan
papirologijom i nije imao doticaja s krajnjim korisnicima.
“Cijelo vrijeme sam gledao u hrpu papira, bavio sam se
administracijom. Moram reći i da su takve stvari potrebne jer
ipak to sve vodi do rješavanja nekih problema, ali mi se nije
dopalo što sam se osjećao udaljen od svega”, priča.
Htio je nešto drugo pa je tako počeo raditi za Taylor and
Francis, tvrtku koja izdaje knjige, akademske časopise te se bavi
znanstvenim istraživanjima. Tamo obnaša funkciju policy
managera za cijelu Europsku uniju.
Cijelu priču o Benjaminu pročitajte na Telegram.hr.