Crvenokljuni labud (Cygnus olor) naša je najteža ptica gnjezdarica koja leti
Kod leta praktično ju je nemoguće zamijeniti sa bilo kojom drugom
vrstom ptice, ako ništa drugo onda po jedinstvenom “fučkanju”
krila koja se nadaleko čuju. Odrasli mužjak nerijetko premašuje
težinu od 11 kg, dok su ženke nešto lakše.
S rasponom krila od preko dva metra ova monogama ptica u zadnjih
desetak godina pronašla je novo stanište na rijeci Trnavi na
području Općine Goričan. Prvi par gnijezdio se je u neposrednoj
blizini vojnog montažnog mosta na Banjici.
Danas, između Komparije, Banjice, Đerdova i Poljanka na toj se
dionici Trnave gnijezde tri para. Ovog proljeća kod Trnavske
grabe doselio se i treći par. Ono što je pomalo neobično,
njihovo gnijezdo sada se nalazi na suhom. U večini slučajeva par
za odabir gnijezda bira miran dio sporo tekuće vode, a redovito
se gnijezdi na jezerima, barama ili mrtvicama koje ne presušuju.
Ono što je za jedan par labudova njihovo stanište sa gnijezdom,
to je za nas kao naša kućna adresa.
Razlog zašto je taj par sagradio gnijezdo na suhom, je taj da je
zbog učestalih proljetnih kiša vodostaj Trnave u doba gradnje
gnijezda bio poprilično povišen. Sada kad se voda povukla u svoje
korito, gnijezdo je ostalo na suhom. Obično ženka snese od četiri
do osam jaja. Kod inkubacije sudjelujuju oba partnera. Dok ženka
sjedi na jajima mužjak je u neposrednoj blizini te na neki način
čuva stražu ili obrnuto. Tako da od današnjih trnavkih labudova,
prvi par ima četiri mladunca, drugi ima šest, a dok treći par još
sjedi na jajaima.
Lisica je ta koja je dovoljno hrabra da se upusti u koštac te
ukrade labudovo jaje.
Prije nešto više od tridesetak godina u Međimurju crvenokljuni
labudovi bili su prva rijetkost, odnosno počeli su u manjim
jatima dolaziti na zimovanje, prvo na Varaždinsko a kasnije i na
Dubravsko jezero.
Prvo gnijezdo crvenokljunog labuda na području Međimurske
županije otkrio sam 1999. godine, na mrtvici zvanoj Gombakot na
području Općine Goričan. Tada je taj par labuda uspio odhraniti
tri mladunca koje je gospodin Majzek ujedno i
prstenovao.
Kasnije se jedan drugi par doselio na Staru miklavsku Muru,
zatim na Fučićku, pa sve tako da su danas labudovi i njihova
gnijezda sasvim uobičajna pojava diljem Međimurske
županije.
Evo još jedne ideje gospodina Majzeka za “stručne službe”
Javne ustanove za zaštitu prirode-Međimurska priroda, da u
dogledno vrijeme naprave monitoring populacije crvenokljunih
labudova na području Međimurske županije!