Nakon obilnih kiša, vremenske prilike prošli su tjedan konačno bile onakve kakve priliče kasnom proljeću
To su na najbolji mogući način iskoristili Sretan
Baranašić iz Čehovca i njegov unuk David
Baranašić koji će uskoro navršiti četiri godine.
-Mama i tata su na poslu, baka Jasminka, moja supruga, nešto
pobolijeva, pa smo nas dvojica sad ekipa. Tu dolazimo svaki dan.
Popijemo sok, a onda idemo hraniti labudove. Evo, imamo i kanticu
sa starim kruhom i kuruzom, ispričao nam je Sretan na kojeg smo
sa živahnim mališanom naišli na preloškoj marini. Pune 43 godine
naš je sugovornik radio u voćnjacima u Čehovcu i Nedelišću da bi
se prije dva mjeseca umirovio. No, kako to često biva kod
vrijednih Međimuraca – Sretan ne miruje.
Brine i o vlastitim voćnjacima u kojima uz ostalo proizvodi
jabuke i orahe, a životna strast mu je i hobi kojim se bavi
desetljećima. Renomirani je uzgajivač brojnih vrsta ptica – od
primjerice tetrijeba do papiga.
-To je ljubav od koje se ne mogu odvojiti, a veseli me kaj i
David jako voli životinje, ponosno govori djed.
Razgovorljivi mališan veselo dodaje i da će s djedom uskoro i u
ribolov, no ističe da će ribe koje ulovi pustiti natrag u vodu.
Na kraju kratkog susreta i pitanje koje se nameće samo po
sebi. Otkud nesvakidašnje ime – Sretan? -To je bila ideja moje 11
godina starije sestre Štefanije, spremno otkriva srdačni
Čehovčanin.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3553