Kakve odnose imate s drugima?
Imate li više problematičnih ljudi oko sebe s teškim odnosima ili
vam ide s lakoćom? Što mislite zbog čega je tome tako?
Kako to da su nam odnosi s nekima nemogući i teški a s nekima
jedva čekamo da se vidimo? Jeste li ikada razmišljali o tome?
U Vedama je opisano da u ovom svijetu postoji nekoliko vrsta
odnosa koje imamo s drugima.
1. Neutralni odnos imamo s onima koje srećemo onako usput kao i
sa svima s kojima nismo bliski i nema emocija. S njima ni nemamo
neki problem jer nas se ti odnosi ne dotiču emotivno.
2. Prijateljski odnos gradimo s ljudima koji su nam dragi i do
kojih nam je stalo. Imamo nekoliko vrsta prijatelja, bliskijih i
onih manje bliskih. Tu su uključene emocije pa se i odnos
intenzivira.
3. Roditeljski odnos imamo sa svojom djecom i sa svojim
roditeljima. Ovaj je odnos emotivno nabijeni i najintenzivniji po
emocijama. Ima raznoraznih emocija – od pozitivnih do negativnih.
4. Bračni odnos je odnos koji imamo s partnerom kojeg volimo pa
je ovaj odnos u stvari ljubavni odnos. Ovo bi trebao biti
najintenzivniji odnos. No, kako mnogi u braku ostaju iz dužnosti
a ne toliko iz ljubavi, moguće je da s vremenom postane manje
intenzivan, osim ako nešto ne poduzmete.
5. I na kraju postoji još odnos služenja koji bismo trebali
razviti s Bogom, ako u Njega vjerujemo, a ako ne vjerujemo nećemo
raditi na tom odnosu. Ovaj odnos ću samo spomenuti no, osvrnut ću
se više na roditeljski, bračni i prijateljski odnos iako pravila
vrijede za sve.
Svaki od ovih odnosa razvijamo, gradimo i investiramo u njega
vrijeme, sebe i emocije. Koliko svega toga investiramo, to ćemo
bolji odnos imati. Iluzija je da s nekima jednostavno moramo
imati odnos, odnosa radi i bez investiranja vremena i ulaganja
energije u odnos.
Ako s prijateljem dijelite dosta zajedničkog vremena,
razmjenjujete tajne i iskreni ste jedan prema drugome, što više
idete u dubinu iskrenosti i povjerenja, to ćete dublji odnos
izgraditi, zar ne?
Jednako tako je i s roditeljima, djecom i partnerom.
Što više se dajemo u odnos i što više se druga strana daje, to je
odnos dublji. Gradimo jedan odnos povjerenja, iskrenosti i
otvorenosti. Nema straha nego je prisutna ljubav zato što je tu
povjerenje.
No, iluzija je da će taj odnos potrajati ako ga zapustimo.
Odnos je poput vrta – što ga više njegujemo to će više ljepšeg
cvijeća biti u njemu. Ako ga zapustimo, narast će korov, a ako ga
još i više zapustimo – zarast će korov i ugušiti cvijeće.
Tako i mi trebamo svjesno graditi svaki odnos s drugima, bez
obzira na vrstu odnosa koji imamo. Važna je razmjena ideja,
tajni, iskrenost, zajedničko vrijeme koje provodimo. Važno je
koliko se dajemo u odnos a i koliko se druga osoba daje. Ako se
samo mi dajemo, a druga osoba ne, dolazi do blokade u odnosu i s
vremenom ćemo se i mi prestati truditi te će zarasti korov u
našem odnosu.
Kako se bavim roditeljstvom, objasnit ću vam zašto vam pišem o
ovome, a vi sebi preslikajte sve ovo na bilo koji odnos koji
imate s nekim i odgovorite zašto je došlo do narušavanja vašeg
odnosa.
Znači, mnogi roditelji koji mi dolaze na savjetovanja misle da
odnos s djecom ne treba graditi i da bi samim time što rodimo
djecu to i automatski trebao biti odnos. Odnos je poput žive
tvari. Ako mu se ne posvetiš, ništa od toga.
Znači, sve dok vi s djetetom ne provodite dovoljno vremena, niste
baš najiskreniji, nemate razmjenu ideja, misli, pa čak i stvari,
tada taj odnos neće biti sve dublji nego baš suprotno, sve plići
jer se na odnosu radi, ma što god vi mislili.
Sjetite se osobe u svojem životu s kojom imate lijep i divan
odnos. Što sve radite međusobno da bi odnos bio tako divan?
– Družite se i organizirate da se vidite što češće, povjeravate
se i razmjenjujete ideje, razmjenjujete poklone i druge stvari,
provodite zajedničko vrijeme, imate fokus na onome što vam je
zajedničko iako postoji i onaj dio u vašem odnosu koji vam je
različit. Oboje radite na odnosu i nije jednostrano.
Kako to da s djetetom nemate tako duboki odnos kao s prijateljem?
Samo zato što ne investirate sve ovo u odnos i zato što katkada
imate fokus na onome po čemu ste različiti a ne po čemu ste
slični. Roditelji koji gledaju, nabrajaju i ističu samo te
različitosti, zapravo grade zid između sebe i djeteta, ciglu po
ciglu.
Umjesto da grade odnos i ruše zid tražeći ono što vam je
zajedničko, trudeći se upoznati dijete.
Naročito je teško kada dijete uđe u pubertet. Mijenja se vrsta
odnosa. Nestaje ona količina poštovanja koje je dijete do tada
imalo prema vama jer se okreće vršnjacima i počinje i u njima
gledati autoritete. No, to ne znači da trebate prestati raditi na
odnosu. Ako i dalje investirate vrijeme i družite se barem u
nečemu, odnos ćete razvijati. Mnogi roditelji puste dijete jer im
u pubertetu postaje čudno, drugačije i zapuste odnos. Šteta!
Održavajte vrt koliko toliko čistim od korova jer će vam biti
lakše kasnije kada se pubertetski hormoni smire.
I da, ima roditelja koji tvrde da nisu oni ti koji bi trebali
graditi odnos i raditi na njemu već da bi se dijete trebalo
potruditi oko roditelja i ono izgraditi odnos s roditeljem, a ne
obrnuto.
To je potpuno pogrešan stav!
Kao prvo, vi ste roditelj i uzor od kojeg dijete uči kako treba
živjeti. Šaljete djetetu pogrešnu poruku i učite ga pogrešnim
stvaranjima odnosa. Podučite ga kako treba, pokažite primjerom,
inzistirajte na tome koliko možete i tražite da bude obostrano.
Ljubav transformira ljude. Ako sve to radite s puno ljubavi i
strpljenja pazeći gdje vam je fokus (na onome dobrome i sličnome
u odnosu a ne na onome različitome) sigurna sam da ćete uspjeti.
Znači, nemojte biti u iluziji da će se odnos izgraditi sam, jer
neće.
Dajte sve od sebe da s djecom imate što bolji odnos.
Ono što im vi u djetinjstvu pokažete svojim primjerom, to će oni
vama vraćati kada odrastu.
Kao odrasli će se vraćati k vama i graditi odnos s vama jer su
imali odličnog učitelja i uzora koji ih je podučio kako treba.
Dajte sve od sebe i još malkice više.
Održavajte svoj vrt čistim od korova i imajte fokus na cvijeću i
na svemu dobrome u odnosu a ne na korovu i na onome što vam baš
ne ide.
Ako zapne, ne odustajte nego se potrudite još malkice više ili
potražite pomoć.
Ovaj život nije namijenjen tome da budemo sami i da živimo sami.
Namijenjen je da se družimo, da budemo fleksibilni i da razvijamo
što dublje odnose s drugima, naročito djecom, partnerom i
prijateljima.
Odnosi su najveća bogatstva koja možemo imati.
I da zaključim, kaže se da vrijedimo onoliko koliko prijatelja
imamo, a to nije do prijatelja nego do nas i ljubavi u nama koju
smo spremni investirati u odnose s drugima.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
Za individualno savjetovanje javite se za termin na 098 564 290