Krenete li put Svetog Jurja na Bregu zasigurno ćete uočiti neobičan prizor. S desne strane glavne ceste u Lopatincu nalazi se kuća, sasvim obična kuća
No njezina okućnica u potpunosti je ispunjena – neki bi rekli otpadom. Gume, plastika, željezo, dijelovi raznih strojeva kojima više ni proizvođač ne pamti ime, nema čega tu nema.
– Istina, ima svega, od igle do lokomotive. I uglavnom za svaki dio znam gdje se nalazi, no bude teško doći do njega kad zatreba, iskopati ga – ispričao nam je gazda Ivan Šafarić kojeg smo zatekli kako vadi metal iz starih kablova.
Danas je umirovljenik, a nekada je, kaže, imao tvrtku koja se bavila uvozom i izvozom. Uz to, popravljao je automobile, o njima zna sve, poznaje ih u dušu.
– Ovo je ostalo nakon firme, a s godinama je i naraslo. Mirovina je nikakva pa ponekad prodam koju gumu ili felgu, bude mi dodatni prihod. Dođu ljudi i pitaju pa im i pronađemo što trebaju – kaže gazda Šafarić.
Ono što je doista za otpad tamo i odveze, proda kao sekundarnu sirovinu. No mnogo toga nije za baciti, ističe.
– Danas svi kupuju novo pa makar se i pokvarilo za tjedan dana. Nitko više ne popravlja, a toliko toga se može popraviti – dodaje ovaj “ezermešter” iz Lopatinca. Osim automobila, ima i vještine za popravak raznih poljoprivrednih strojeva, pa i nekih industrijskih.
No na njegovu “tihu djelatnost” ne gledaju svi blagonaklono, a i on sam je toga svjestan. Njegovo je ime već nekoliko puta spomenuto na sjednicama Općinskog vijeća Svetog Jurja na Bregu.
Problem je, osim estetske naravi, u tome što je njegovo imanje na brijegu ponad zaštićenih Bedekovićevih graba. Kad padaju kiše, zasigurno se s raznih dijelova strojeva ispiru masti i ulja.
– Malo mi je izmaklo kontroli, i meni je već previše toga. Nešto sam već riješio i trudim se dalje rješavati. Mnogo toga vozim na otpad – kaže Ivan Šafarić.
Dodaje kako su ga posjetili i komunalni redar i načelnik (Kristijan Matoša i Anđelko Nagrajsalović).
– Rekli su mi da trebam pospremiti sve ovo. I u pravu su, ne poričem to. A ja se trudim – sliježe ramenima. No ništa nije za baciti. Znaju to i sakupljači sirovina koji zastanu i pitaju ima li što za njih. Ima svašta, ali i on zna time gospodariti…
A tu je i kamera na kući koja pokriva njegovo blago pa mu ne kradu. Jednoga dana, tko zna, možda i napravi veliku čistku!
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3620
