Među osobnim automobilima izlistanima na najpopularnijem domaćem oglasniku trenutačno je moguće pronaći više od 30.000 ponuđenih rabljenih, a od njih se 400-tinjak ili 1,3 posto odnosi na potpuno električne automobile. U Njemačkoj je situacija tek malo drugačija
Vijest o zabrani proizvodnje i stavljanja u promet novih
benzinaca i dizelaša, ili točnije vozila koja ispuštaju CO2 od
2035. godine, punila je naslovnice te izazivala
reakcije i onih koji je u potpunosti podržavaju i onih koji su u
potpunosti protiv takve odluke. Jednako tako javnost je reagirala
i nešto kasnije, kad se pokazalo da ista nema ni očekivanu
političku potporu, barem ne u onoj mjeri koja bi bila dovoljna za
njezino lako i brzo izglasavanje u svim potrebnim tijelima.
No kako god ta priča u konačnici završi, odnosno kad, čini se da
nam je po tom pitanju budućnost u svakom slučaju zacrtana.
Točnije, da je sudbina automobila pokretanih motorima s
unutarnjim izgaranjem zapečaćena čak i uz sva nastojanja
Njemačke, Italije i ekipe da im pokuša produljiti život (a time i
vlastitoj automobilskoj industriji) uključivanjem e-goriva u
cijelu priču. No o tome ćemo detaljnije nekom drugom
prilikom…
U praksi će spomenute odluke za najveći broj kupaca novih
automobila, dakle, prije ili poslije značiti neizbježni prelazak
na električna vozila. Postojeće benzince i dizelaše bit će,
dakako, moguće voziti i nakon samog datuma zabrane proizvodnje
novih primjeraka, što znači da će ih i nadalje biti moguće
pronaći na tržištima rabljenih vozila. No nema sumnje da će ih i
iz tih ICE oaza polako, ali sigurno istisnuti nova, ekološki
prihvatljivija vozila.
A kakva je situacija po tom pitanju danas? Električari su na
europskim, pa tako i hrvatskim cestama sad već dovoljno dugo da
ih više nitko ne smatra egzotikom, a trendovi u proizvodnji i
prodaji bili su jasni i puno prije početka priče o spomenutoj
odluci europskih političara. Pitanje je samo u kojoj mjeri,
odnosno po kojoj stopi neko tržište prati rast udjele u ukupnoj
prodaji osobnih automobila. Ali i, možda još zanimljivije,
pitanje je koliko je zapravo u ovom trenutku doista razvijeno
tržište rabljenih električnih vozila, odnosno koliki mu je
potencijal? U Hrvatskoj, ali i ostatku Europe.
Uvid u stanje na “terenu” na prvi pogled možda ne otkriva mnogo,
no već i osnovne podatke pritom je zanimljivo
vidjeti. Među osobnim automobilima na Njuškalu je u
trenutku pripreme teksta moguće pronaći više od 30.000 ponuđenih
rabljenih osobnih automobila, a od njih se 400-tinjak ili 1,3
posto odnosi na potpuno električne automobile. Ta
brojka uključuje ne samo privatne oglašivače, nego i oglase za
vozila preprodavača i uvoznika iz inozemstva, što pokazuje da
tržište, dakako, još nije razvijeno koliko bi moglo biti, no i da
potencijal itekako postoji. Ponuda je, međutim, već sad izuzetno
široka, baš kao i cijene, koje se kreću od oko 6000 eura za
rabljeni Twingo Electric pa do više od 200.000 eura za 761 KS
jaki Taycan Turbo S Cross Turismo.
Svoju ponudu električnih vozila također imaju i renomirana imena
automobilske industrije pa tako hrvatski Das Weltauto na svojim
stranicama oglašava oko 1100 rabljenih vozila, od čega je 28
potpuno električnih osobnih automobila (oko 2,5 posto), po
cijenama od oko 19.000 za e-up! pa do 159.000 eura za Taycana 4S
Cross Turismo. Ponuda je, dakle, iznimno šarolika, i to vrijedi i
za spomenute oglasnike, odnosno trgovce i za sve ostale koje smo
ovom prilikom konzultirali.
No pogledamo li udjele električara u oglašenim vozilima,
spomenuti postoci doista se mogu činiti gotovo zanemarivima.
Dizelaša i dalje ima najviše, slijede dakako benzinci, a tek
daleko iza njih dolaze svi ostali. Takva je barem situacija na
hrvatskim cestama, a što je s ostatkom svijeta, odnosno Europe?
Početak i kraj svake priče vezane uz rabljene automobile za
veliki je broj kupaca, pogotovo naših hrvatskih, dakako, njemački
– mobile.de.
Među gotovo 1,2 milijuna osobnih polovnjaka, ovdje je oglašeno
oko 40.000 potpuno električnih vozila, što znači da njihov udio
ni ovdje nije posebno veći (3,3 posto). Sama ponuda je ovdje,
međutim, znatno šarenija jer uključuje i niz egzotičnih vozila,
prerada, jednosjeda, dvokolica i trokolica koje je nemoguće
registrirati za redovni promet, ali i onih vozila koja su
naizgled sasvim normalna, ali im nedostaje ključan dio –
baterija. Nekima od njih je očito prošao životni vijek, a uz to,
na nekim europskim tržištima, kao što je poznato,
pojedini proizvođači neke svoje elektromodele ne
isporučuju s baterijom, nego se ona daje u najam, piše portal
revijahak.hr.
Tržište rabljenih električnih automobila u Europi, dakle, možda
je nešto razvijenije nego u Hrvatskoj, no prostora za rast
itekako ima, i on će nesumnjivo uslijediti već u godinama koje su
pred nama. Priča, dakle, možda nije u povojima, ali sigurno još
nije stasala do pune zrelosti. Tome u prilog govore i neki
popratni elementi: primjerice, pokuša li namjernik – potencijalni
kupac električnog polovnjaka ispitati situaciju i raspitati se o
najboljim opcijama koje mu se nude, u svojoj će potrazi
vjerojatno pokušati barem izguglati deset najboljih
primjeraka.
A tamo će pronaći, ovim ili onim redoslijedom, primjerke koje i
očekuje: Renault Zoe, Nissan Leaf, Tesline modele, Hyundai Ioniq,
BMW i3, Kiju Soul, VW e-up, Smarta…, dakle sve one modele koji se
nerijetko ocjenjuju i najpovoljnijima, barem u inozemstvu. I,
zapravo, gotovo sve one električne automobile za koje je
prosječni vozač danas uopće i čuo. Iz svega je moguće još jednom
zaključiti kako tržište rabljenih ni vani nije sasvim razvijeno,
odnosno strukturirano, te da će se stvari u tom smjeru značajnije
pokrenuti nakon što nas na to prisili regulativa. I time se
vraćamo na početak teksta…
No ostaje nam zapitati se i hoće li mnogo rabljenih europskih
automobila i u budućnosti – kad u tom smislu budemo govorili o
električnim automobilima ekskluzivno ili barem u najvećoj mjeri –
završavati na hrvatskim cestama, kao što je to i dosad bio
slučaj? Prema podacima Eurostata, primjerice, Njemačka
kao općenito najveći izvoznik rabljenih automobila u 2020. godini
izvezla je gotovo 404.000 primjeraka. Pritom treba imati na umu
da je spomenuta brojka, ma koliko nam se činila velikom, bila
zapravo vrlo mala (godinu ranije iznosila je 520.000), jer je
pandemija koronavirusa tad znatno povećala domaću potražnju.
Od spomenute 404.000, električnih je automobila bilo samo oko
5500, dok su u prodaji prednjačili benzinci i dizelaši s po više
od 190.000 komada. Najveći ukupni uvoznik pritom je bila
Francuska s oko 35.000 primjeraka, a najveći uvoznik potpuno
električnih vozila, bez ikakvog iznenađenja, Norveška s gotovo
2600 primjeraka. Istodobno, Hrvatska je iz Njemačke uvezla ukupno
3818 osobnih polovnjaka, od kojih su 3022 bili dizelaši, a samo
17 potpuno električni automobili. A kad su brojke tako male, iz
bilo kojeg razloga, to znači da je potencijal koji se krije iza
njih izuzetno velik.
K tome ne treba zaboraviti da se tržišta neprestano mijenjaju te
da neke specifičnosti koje utječu na njih nije moguće
predvidjeti: uz spomenute poremećaje u opskrbnim lancima
uzrokovane pandemijom, tu su dakako i oni uzrokovani ratovima i
njihovim posljedicama. Španjolska je 2019. izvozila 165.000
rabljenih vozila, ali se za razliku od njemačkog slučaja taj broj
2020. praktički nije promijenio te je izvezeno 164.000 rabljenih,
i to najviše u Francusku, Italiju i Njemačku.
Što donosi budućnost, dakle, nije moguće sigurno prognozirati,
ali je gotovo sigurno da bi potražnja za rabljenim električnim
vozilima i na hrvatskom tržištu i ubuduće trebala biti sve veća.
Ne baš kao u spomenutoj Norveškoj, koja u sljedećih nekoliko
godina po tom pitanju očekuje rast od 13 posto godišnje, ali
možda jednoga dana dođemo i do toga…
