Beograđanin Ivan Sokač, čiji su korijeni duboko ukorijenjeni u međimurskoj zemlji, poslao nam je svoju neobjavljenu pjesmu pod nazivom "Otkud su rode''
Pjesma je posvećena Draškovcu, selu u kojem je njegov otac Vladimir rođen i s kojim je cijela obitelj ostala emocionalno povezana.
Pjesma je posebna oda “draškovskim rodama”, simbolu sela koje u Sokačevim stihovima oživljava uspomene i povezanost s rodnim krajem. Pjesma evocira osjećaj nostalgije, ljubavi prema zavičaju i vječne veze sa zemljom svojih predaka.
Ivan Sokač nije nepoznat u kulturnim krugovima Međimurja. Za svoj autorski rad, koji uključuje 13 knjiga, dobio je 30. travanja 2024. godine povelju Međimurske županije.
Podsjetimo, do sada je objavio 13 knjiga, od čega dvije na hrvatskom jeziku (“Rosa” – naklada HR Riječ, Subotica i “Kiše u travnju” – naklada Lara, Zagreb. Knjige pjesama, kao i roman “Zvona i zvonari” mogu se naći i u bibliotekama u Čakovcu, Prelogu i Murskom Središću.
Pjesma “Otkud su rode” samo potvrđuje njegov talent za poetsko izražavanje i povezanost s rodnim krajem.
Pjesma “Otkud su rode” u cijelosti:
OTKUD SU RODE
Neke se rode gnijezde. Daleko.
Prožimam duše starina svakih.
Čudan je okus kad olovo stiska
na zemlji toj od trske i blata.
I moja je dalje od ove vode,
pa kuca za fašnik na razna vrata.
A bez maske je rijetko znaju kad ode –
– pod plavim nebom, otkud su rode.
Ja zaspim kad neću, a ona luta.
Sa kaldrme grada do ravnih polja…
Eh, da mi je da jedna je zora, kažem.
Al noć sve guta, ničeg mi nema.
Na zaravni stojim, na Zvezdari zvijezde.
A selom sjene umrlih hode.
Daleko odavde duša se klanja –
– pod plavim nebom, gdje sanjaju rode.
Da li Dravom prolaze lađe?
Dunavom ovdje svjetla im brojim.
Na draškovskom gruntu – koje je voće?
Da li je isto ili je slađe…
Daj mi reci dok stojiš pravo,
nad zemljom starom, što pogled ti bode:
Jel su svi živi, jesu li zdravo –
– u malome selu otkud su rode.
