Mnogi stanovnici donjeg Međimurja pamte tjedne odlaske u kino i to u Kotoribu
Uz Čakovec, kotoripsko Kino Iskra je bilo u
pedesetim godinama jedino u Međimurju, a
svjedoci slavnih dana svjedoče i velikom broju
posjetitelja u najboljim danima. Da postoji mogućnost ponovnog
otvaranja jednog od omiljenih okupljališta zaljubljenika u film,
potvrđuje i načelnik Dario Friščić.
– Prijavili smo projekt opremanje kina u sklopu Doma
kulture na natječaj Ministarstva kulture i medija koji
je i odobren, a ugovorena sredstva za nabavu kinoprojektora i
opremu iznose 39,8 tisuća eura. Općina će morati
izdvojiti još nekih 3 do 5 tisuća eura za
kompletno opremanje, a želja nam je kino pustiti u funkciju do
kraj godine, rekao je načelnik Friščić.
Mladost naše domovine
Odlukom Mjesnog narodnog odbora Kotoribe, 24. travnja 1948.
godine osnovano je Kino Iskra. Prikazivanje filmova se do tada
odvijalo u staroj ruševnoj zgradi i na otvorenom prostoru ispred
željezničke stanice. Nova kino zgrada je završena krajem 1949.
godine, a od sredine 50-ih se koristi prvenstveno za prikazivanje
filmova, ali i za druge kulturno – zabavne priredbe i masovne
sastanke.
– Prvi kino operater je bio Andrija Spahija koji
je tu dužnost vršio do sredine osamdesetih godina. Svoju ljubav
prema sedmoj umjetnosti, ali i tajne zanata prenio je na
nasljednika Ivana Sabola. Prvi projicirani film
je bio Mladost naše domovine kojeg je pogledalo više od tisuću
gledatelja u dva prikazivanja. Tadašnja cijena ulaznice je bila
8, 6 ili 4 dinara, govori o povijesnim trenutcima kino operater
Dobriša Habuš.
Rođeni Kotoripčanin, Dobriša Habuš zaljubljenik
je u filmsku umjetnost, a njemu je pak naukovanje držao već
spomenuti Sabol.
– Ivan je bio zadužen za projekciju, a ja za nabavu filmova,
marketing te kasnije i za projekciju. Prva kino oprema je stigla
iz Australije, dok se donacijama iseljenika iz Argentine i Kanade
nabavio ostatak, kaže Habuš.
Ustaljena filmska ruta
Filmovi su u Kotoribu dolazili vlakom, a u kasnijim godinama se
po njih moralo ići i automobilom ako su htjeli biti aktualni.
– Iz Zagreba, Čakovca filmovi bi dolazili zapakirani u kutijama,
a tada je krenuo naš posao. Donijeti film u projekcijsku sobu,
premotati ga, posložiti činove, zalijepiti ih i pripremiti za
projiciranje. Odlazak u kino je tada, prema riječima drugog nam
sugovornika, Marijana Kovača, nekadašnjeg
predsjednika Odbora za upravljanje kinom, bilo nedjeljni ritual.
– Nakon ručka se išlo u šetnju po drumu, do Bartolića u krčmu i
na kino projekciju u 18 sati, prisjeća se Kovač.
– A u to vrijeme je radio i Hotel Bratstvo u kojem su se vikendom
održavale zabave te su svi iz kina jurili do hotela kako bi
zauzeli mjesto. Često se i netko iz ekipe morao žrtvovati i
propustiti film kako bi čuvao stol društvu, dodaje Habuš.
Nadmašili gledanost velikih gradova
Iskra je prikazivala sve vrste filmova. Od dokumentarnih do
akcijskih i dječjih, a oni kasniji termini, iza 22 sata bili su
rezervirani za sadržaj za odrasle.
– U 22 sata bi dvorana još bila prazna, ali već 15 minuta
kasnije, kada su završile popodnevne smjene u kotoripskim
tvornicama, sjedala su bila puna, prisjećaju se naši sugovornici.
A raspored projiciranja je bio određen i do mjesec dana unaprijed
te su u šezdesetim godinama tjedno prikazana dva filma različitih
žanrova. Najuspješnija od svih bila je 61. godina kada je kino
posjetilo čak 56.503 gledatelja.
No, pojavom televizora, broj posjetitelja pada, ali kino
nastavlja tradiciju projiciranja do 1992. kada su se vrata kino
dvorane zatvorila te se ona dalje koristila samo za priredbe i
sastanke. No, film nije zamro u Kotoribi jer je s
projiciranjem na otvorenom nastavio Foto klub što je ipak nakon
tri godine potaknulo općinske mandatare da Iskra ponovo otvori
svoja vrata.
Kino sala je bila duša mjesta
Posljednji prikazani film u kotoripskom kinu je bio nastavak
filma o Harry Potteru no, mještani i Kotoribe i okolnih sela su
polako gubili interes za projekcije. Kino je zatvoreno krajem
2005. godine, a svih je tih godina bilo duša sela i glavno
okupljalište mještana. Tu su se rađale ljubavi, dolazilo se na
ljubavne sastanke, bila je mjesto veselja i opuštanja.
– Cijela kultura i jedan suživot mještana je bio okrenut ka kinu.
Ideja o ponovnom otvaranju me osobno veseli i ja ću sigurno biti
među posjetiteljima, osobito četvrtkom, zaključio je Dobriša
Habuš, posljednji kinooperater Kina Iskra.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, 3550