Ljudskom mozgu treba više puta ponavljanja radnje ili neke aktivnosti da bi počeo stvarati puteve za svladavanje te iste aktivnosti
Što češće ponavljamo, to ta radnja postaje navika a s vremenom rutina.
Roditelji koji uskraćuju djetetu priliku da više puta isproba i učini neku radnju, ne uči dijete životu i ne priprema ga za život.
Najgore je djetetu kojem roditelj sve radi umjesto njega i ne daje mu priliku da uči. Takvo dijete neće se stići pripremiti za život. Dapače, šalje mu se poruka da je život organiziran tako da će mu svugdje biti sve servirano.
Kada takvo dijete dođe u vrtić, ne snalazi se pa se najčešće sprijatelji s djetetom koje rado pomaže te to dijete sve radi umjesto njega.
Isto se nastavlja i u školi. Kako se priča ponavlja i uvijek netko radi umjesto tog djeteta, jednog lijepog dana to isto dijete koje je sada čovjek treba krenuti u život i početi preuzimati odgovornost za sebe a ako ima obitelj i za obitelj.
Kako?
Kako da to počne ako nikada do sada nije?
Ili počinje kriviti druge zato što od njega to očekuju ili pak roditelje koji ga nisu naučili i pripremili za život.
Što ako je to dijete muško dijete i treba preuzeti brigu i odgovornost za obitelj, postati glava obitelji, kako će se nositi s time i izdržavati obitelj?!
S druge strane imamo dijete koje roditelji gurkaju da stalno nešto uči i isprobava. Čim uspije, osjeća se kao pobjednik a samopouzdanje mu raste. Ima želju isprobavati još i još te s radošću uči i sve je sigurniji u sebe.
Što ga roditelji više potiču, to je sve lakše učiti i nema straha od toga da će pogriješiti.
Takva dijete postaje sigurno u sebe i s vremenom shvati da se kroz život sve može naučiti i svladati ako si dovoljno uporan. Čak i ako nešto ne znaš, možeš naučiti.
Stoga, dragi roditelji, znam i razumijem da nije lako gledati dijete kako ne uspijeva ali shvatite da je to samo proces i da što je dijete mlađe da će tih pokušaja trebati biti što više, da će izgledati nezgrapni te da ćete kao odrasle osobe više puta doći u napast da napravite umjesto djeteta jer je brže i lakše.
Želim vam proširiti širu sliku i dati viziju koju trebate i sami imati kad je u pitanju dijete. Važno je da shvatite da prvih 20 godina djetinjstva služi vama da pripremite i naučite dijete životu. Što ćete samopouzdanije i sigurnije dijete odgojiti, to će djetetu biti lakše u budućnosti.
Evo pet grešaka koje izbjegavajte i pet poticaja koje radite da bi dijete bilo samostalnije i sigurnije u sebe.
Na što točno trebate paziti jer bi mogla biti prepreka na putu do samostalnosti i samopouzdanja djeteta?
1. Kritika – što ćete više kritizirati dijete to će ono manje pokušavati i sve više prepuštati vama. Osjećat će se nesigurno i poput neznalice.
2. Sram – posramljivanje ili ismijavanje zato što nije uspjelo u prvim pokušajima. Tu dijete zna razviti i perfekcionizam, oblik blokade da uopće i pokušaš i kreneš u nešto.
3. Sve radite umjesto djeteta – to je scenarij s početka teksta gdje će se dijete puštati ili uvijek pronaći nekog tko će umjesto njega.
4. Strah – da se dijete ne povrijedi ili da neće uspjeti. Strahom roditelji blokiraju djetetu pokušaje a da toga nisu ni svjesni. Mnogi se roditelji plaše da se dijete ne ozlijedi. Tada je važno da sa sobom raščistite te strahove.
5. Poremećaji ili posebne potrebe – dijete koje ima predispoziciju da ne može iz zdravstvenih razloga ne znači da baš ništa ne može. Može puno toga. Nemojte da vas to spriječi da poradite na onome što može te potičete da bude još bolje. Bit će mu lakše kroz život.
Kako poticati dijete da bude uspješnije, bolje i samostalnije?
1. Podrška i ohrabrenje – što više potičete dijete i dajete osjećaj da ste tu čak i ako ne uspije, to će ono lakše pokušavati ali i uspijevati. Znači, ne trebate umjesto njega ništa raditi ali možete poticati da isprobava još i još, sve dok ne uspije.
2. Pohvala – pohvaljujte svaki pokušaj, pa čak i neuspjeli te potičite da isproba još i još. Samo tako će dijete htjeti ići dalje iako nije uspjelo. Djelujte poticajno i ne podrazumijevajte ništa. Naročito nemojte pohvaljivati samo uspjehe već i neuspjehe jer je to put do uspjeha.
3. Potičite samostalnost – govorite da vjerujete u njega i da ste tu da pomognete ako neće moći samo stalno ali da želite da isproba samo i tada pohvalite te pokušaje.
4. Izbjegavajte uspoređivanje s drugima ali potičite uspoređivanje s pokušajima djeteta od jučer ili prošlog puta. Tako će dijete razvijati unutarnju motivaciju i odgovornost a ne kompeticiju s drugima.
5. Fokus na rješenja a ne na probleme. Svaki problem ima rješenje, samo ga treba naći. Kada tome naučite dijete neće odustati od toga već će tražiti sve dok ne uspije.
Znajte da se ništa ne gradi preko noći. Za sve je potrebno vrijeme. Imate 20 godina da od djeteta napravite čovjeka samo je važno da znate što želite.
Ako želite samostalno i odgovorno dijete, onda mu dozvoljavajte greške i neuspjehe. Ako pak želite da dijete ovisi o vama, tada radite umjesto njega i za njega.
Na vama je. Ipak ste vi njegovi roditelji.
