Svetoj misi zahvalnici koju je predvodio župnik vlč.Mladen Gorupić , nazočili su članovi udruge svetomartinskih branitelji, načelnik općine Martin Srša, načelnik Policijske postaje Mursko Središće Miljenko Vrbanec, predstavnici DVD Sveti Martin na Muri i Lapšina te članovi obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja s područja svetomartinske općine i župe
Nakon Svete mise kod Spomen obilježja poginulim Hrvatskim braniteljima položeno je cvijeće te su zapaljene svijeće.
Župni zbor je na kraju Svete mise otpjevao Hrvatsku himnu Lijepa naša domovino i Bože čuvaj Hrvatsku. Posebno lijepu propovijed povodom obilježavanja jednog od najvećih državnih blagdana održao je župnik vlč. Mladen Gorupić nad čijom bi se porukom svi skupa mogli malo zamisliti, a prenosimo je u cijelosti.
Draga braćo i sestre!
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja prigoda je da Bogu zahvalimo za slobodu, da odamo počast žrtvama Domovinskog rata i predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Prigoda je i da zahvalimo živim braniteljima koji su izložili svoje živote za slobodu i krst časni.
Pobijeđen je okupator i omogućeno je funkcioniranje suverene i slobodne Hrvatske države. Naša je sveta dužnost čuvati i izgrađivati vrijednosti stečene krvlju i raditi na tome da među ljudima vlada pravda, bratstvo i ljubav. Istinsko domoljublje i rodoljublje su duhovne vrijednosti i moralna dužnost svih nas.
Knjiga izlaska nosi poruku i nama danas. „Biblija nam potvrđuje kako je put u slobodu zahtijevan, kako za slobodu treba podnijeti mnoge napore i žrtve, kako treba priječi preko mnogih zapreka i kako put u slobodu traži hrabrosti zajedništvo naroda i njegovih vođa. Put u slobodu traži čvrstu vjeru u slobodu kao dragocjeni dar.“
Biblija nas upozorava kako put u slobodu i sloboda nose opasnosti i napasti da kada na putu slobode dođu teškoće i neugodnosti, naročito kad nestane kruha i vode, tada neki počnu misliti da je ono prije bilo bolje vrijeme, premda su to bili dani ropstva.
Uvijek se tada nađe onih koji su spremni pobuniti i zaluditi narod. Uvijek se nađe onih koji su u danima iskušenja narodu spremni ponuditi lažne nade i bogove, opasne idole i zlatnu telad, pod prividom novih sloboda i nove pravednosti, poredaka, mudrosti i blagostanja. Uvijek se nađe onih koje se dade zavesti.
Mi se danas s ponosom sjećamo kako je sav hrvatski narod osjetio da treba odlučno ustati u obranu doma i roda. Trebalo je ući u teške borbe, micati balvane s cesta, ali još više one mnogo teže, one glavne krivce za sve što će se događati, one balvane u glavama ljudi koji su dugo živjeli u sistemu koji je kao crvena zmija dugo trovao dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom civilizacije, komunističkom i partijskom.
Ona je pod plaštem antifašizma nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i institucije, kulturu i duhovni identitet i ime hrvatsko.
Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom „nacionalističko“, „ustaško“, „ fašističko“. Svi biskupi i svećenici i dosljedni vjernici bili su „klerofašisti“. Hrvatskom se narodu i Katoličkoj crkvi uporno i ustrajno, na svim razinama prizivao kompleks ustaštva. I danas u slobodnoj državi hrvatskoj kao da se ponovno javlja slična retorika, pa i slična taktika. Zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažavati je čak i onda i kad progovore iskopane kosti brojnih žrtava.
Danas se treba svega toga sjećati ne iz mržnje prema ikome, nego da se ne zaboravi istina, „ a istina je da smo morali prolaziti kroz dim i vatru, kroz stravični zvuk sirena, projektila i granata“.
Bio bi grijeh bešćutnosti i nezahvalnosti sve to zaboraviti i zanijekati ili iskrivljavati.
Danas postoji neka opasna praksa da se o Domovinskom ratu govori i piše kao o nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako krivi. Kao da smo bili slijepi i gluhi i nismo vidjeli odakle dolaze topovi i rušitelji i što su nam poručivali, pisali i pjevali.
Vidljivo je da i danas neki u svojim planovima o regiji i regionu časnu Oluju drže zločinačkom akcijom, a sve sudionike zločincima. Sve vas draga braćo i sestre pozivam na hrabrost i odgovornost koja nam u svakidašnjici nadasve treba“.
