Žedni su ljudi ovih dana, žedna je živad, a žedno je naravno i cvijeće
Dragicu Valpatič s Rimščaka, jednog brijega Svetog Urbana, zatekli smo kako zalijevačom obilazi okućnicu i odmjereno zalijeva.
– Živim sama, imam 81 godinu, ovdje mi je domovina. Muž Stanko preminuo je prije četiri godine. Vesele me moje ružice, cvijeće je ljubav. Treba im vode. Imala sam nekada i puno više cvijeća – rekla nam je draga gospođa.
No nije posve sama, ni slučajno, pored živi sin Jerko s obitelji, vrijedni su to urbanski vinogradari.
– Imali smo nekada krave, bikove i svinje. Sad je sve prazno, još jedino kokoši imam – kaže Dragica Valpatič.
Uspijevaju joj i paprike, ali žao joj je rajčice, dodaje. Iako je pod krovom, nešto ju je napalo.
– Crni se, ne znam kaj ga je pogodilo. Lani je bio dobar i rodan. E da ga špricam onda bi valjda uspio. Inače, stjenica nemamo, a nije bilo ni puževa – dodaje.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, br. 3613
