Pogledajte parcelu na drugom brijegu, kupio ju je imućni čovjek s tko zna kakvim planovima i stoji zapuštena
To je valjda u trendu, praviti se važan imanjem u Svetom Urbanu. Planiraju graditi kuće s bazenima, a onda zapuste parcelu. Tamo podalje je vinograd koji još, u srpnju, nije orezan. Da ne nabrajam, svuda su oko nas, a s njih nam dolazi zlatna žutica. Premalo se poduzima – ispričao je za list Međimurje poznati vinar i vinogradar Robert Horvat iz Svetog Urbana, predsjednik vinogradarskog društva Hortus Croatiae.
Po zakonu, nastavlja, svako poljoprivredno zemljište mora do prvog lipnja jednom biti očišćeno/pokošeno/uređeno. Zlatna žutica je danas, nažalost, svakodnevica naših vinogradara. Uče se živjeti s njom i bore se, no vinograde treba čistiti od zaraženog. Jedan zaraženi trs druge godine pretvara se u njih deset, a za tri godine u stotinu! Kad bi mogli, ušli bi i u zapuštene parcele, ne samo u vinograde, i iskrčili što treba.
– No kad bih ja to napravio, odmah bi se našao dotad “nepoznati” vlasnik i tužio me. A mi živimo od toga. Ako si kupio parcelu, pa daj ju pokosi jednom na godinu. No neki drže da im je jeftinije platiti kaznu nego očistiti – smatra.
– Hortus Croatiae traži od komunalnog redara izvještaj koliko je zapuštenih parcela, koliko je parcela očišćeno od onih za koje smo dostavili broj čestice, koliko je kazni napisano i što se uopće radi po pitanju zlatne žutice. Ministarstvo nas sad traži izvještaj komunalnog redara o trenutnoj situaciji, a mi ga nemamo. Osim toga, pet-šest puta moramo ministarstvu slati popise zaraženih parcela – kaže Horvat.
Ništa od obećanja
Kivan je tako i na Ministarstvo poljoprivrede. Obećana su im sredstva za zaštitu protiv prijenosnika, američkog cvrčka, no i dalje plaćaju skupa, slabo efikasna sredstva, iako ima boljih i jeftinijih. Austrija svojima, dodaje, besplatno daje ‘pravu robu’.
– U listopadu smo bili na sastanku u Ministarstvu i obećano nam je da će država za tri mjeseca očistiti zapuštena zemljišta o svom trošku. Za sedam mjeseci smo doznali da natječaj nije uspio i ništa nije napravljeno. Je li državi u interesu uništiti nas? Moramo li sjesti u traktore i ići na prosvjed? Ako se tako nastavi, onda ćemo za 10 godina razgovarati kako su u Međimurju nekada bili vinogradi – napominje.
Ove godine sam je izvadio nevjerojatnih 3.500 trsova zaraženih zlatnom žuticom, a isto je i kod drugih vinogradara! Ne dobivaju nikakvu potporu za vađenje trsa, a Slovenci dobiju 10 eura i pokriju si trošak.
– Nije sve samo turizam, to jest je, ali ga neće biti za 10 godina ako ne bude vinske ceste. Ove godine imamo 56 hektara manje vinograda, no i tu je opasnost jer trs je divlji i dalje tjera, a nitko ga ne orezuje. Manje vinograda pak znači manje vina, a potražnja je danas doista dobra – zaključuje Horvat te traži odgovore i akciju.
Načelnik Štrigove Stanislav Rebernik kaže da Hortus Croatiae komunalnom redaru šalje podatke o zapuštenim zemljištima, a on ih proslijeđuje inspekcijama. Imamo velike probleme s fitoplazmom, ali ne možemo ih sami riješiti. Dok se država ozbiljno ne uključi, tapkat ćemo u mjestu i možemo jedni druge optuživati – kaže Rebernik. Najveći je problem što nema dovoljno inspektora, a Općina bi ih bila spremna i sama platiti.
Općina nemoćna?
– Naredbu za krčenje zaraženog, nakon analize, može dati jedino inspektor, a ne naš redar. Ministarstvo je popisalo čestice, državne, ali ništa od toga. Posljednje je bilo da od nas traže popis privatnih čestica za koje sumnjamo da su zaražene i to im je redar poslao. I nama bi trebala jača ekipa, da dnevno hodamo i popisujemo zapušteno, no napravit ćemo i to, uzet ćemo si dva tjedna! – kaže načelnik.
Javio nam se i komunalni redar Stjepan Pozderec koji kaže kako razumije vinogradare što su kivni na sve, od Općine, Županije do države.
– Ali ovo je kriva adresa. Redar je zaposlen na pola radnog vremena, a samo za žuticu trebao bi punih osam sati. Radim na tome koliko stignem i na svaku prijavu otvaram upravni ili prekršajni postupak. Pišem koordinate, ime, prezime, adresu, broj čestice… Evo, jučer sam ispisao tri kazne za zapuštene vinograde onima koji su se oglušili na ranije rješenje. No ljudi se žale, a odlučuje drugostupanjsko tijelo u Međimurskoj županiji – kaže Pozderec.
Ističe kako treba razlikovati zapušteno zemljište u kojem može reagirati od onog zaraženog zlatnom žuticom koju mora utvrditi inspekcija – iako i on sam jasno vidi ima li je.
– Ovo je pošast i zakon se mora promijeniti, mora se omogućiti reagiranje po hitnom postupku kad inspektor izađe na teren. Ni oni ne mogu odmah naložiti akciju jer se i na njihovo rješenje žale. A takvi vinogradi moraju odmah ići van! Trebalo bi oformiti radnu brigadu, neku tvrtku koja bi na nalog inspektora odmah vadila vinograd. Nakon što stignu računi, ostali bi se osvijestili i sami reagirali – zaključuje Pozderec.
*Preuzeto iz Lista Međimurje br. 3612
