MEĐIMURSKA INDUSTRIJA

ŽENE U METALURGIJI Sestre bravarke Lea i Debora iz Kotoribe razbijaju stereotipe o muškim i ženskim zanimanjima

Lea i Debora Hranjec iz Kotoribe odabrale su netipično zanimanje za žene - i nisu požalile, već svojim radom i stručnosti prkose stereotipnim razmišljanjima

Pronaći dobrog, stručnog i pouzdanog radnika danas poslodavcima predstavlja pravi izazov, a radnici pak priželjkuju tvrtku s dobrim uvjetima rada, dobrom i redovnom plaćom i profesionalnim odnosom nadređenih prema zaposlenicima.

Naša država nikad prije nije imala toliki manjak radnika, posebice majstora, obrtnika, zidara, radnika u metaloindustriji. Mnogi su pošli “trbuhom za kruhom” u inozemstvo te odnijeli stručnost i znanje koje su stjecali u Hrvatskoj.

No situacija se ipak mijenja. Naše domaće tvrtke modernizirale su se, povećale plaće i dale svima do znanja da se dobar radnik itekako cijeni. Jedan svijetli primjer odličnog upravljanja ljudskim potencijalima i brige prema radniku je čakovečka tvrtka Primabiro d.o.o. koja je specijalizirana za izradu kućišta za visokonaponske transformatore.

Duga tradicija brige za radnika

“Kod nas sada radi 300 radnika. I dalje se širimo. Na vrijeme smo zaustavili fluktuaciju radnika, odnosno odljev stručne radne snage iz naše tvrtke tako što smo pojačali povlastice radnicima, ali i plaće. Radimo neprestano i na jačanju timskog duha. Jednom godišnje se svi skupimo, družimo, dijelimo nagrade jubilejcima ili pak za odlične radne rezultate, a imamo i svoj sportski dan. Zadatak je i svakog voditelja odjela da jednom ili dva puta godišnje okupi svoju ekipu i druži se s njima van radnog mjesta.

Imamo i zajedničku internu mrežu – uz službene obavijesti stavljamo i privatne. Tako smo upoznati s rođendanima, obljetnicama, što nam se događa u obiteljima. Oko 25 radnika iz naše tvrtke ima i internu trkačku ligu, a ove su godine i sudjelovali na Čakovečkom noćnom ceneru. Naš direktor jednom mjesečno organizira planinarenje. Tako se i povezujemo, kroz aktivnosti, sport, rekreaciju. Stječemo osjećaj zajedništva i međusobno si pomažemo”, kaže Elizabeta Filipić, voditeljica ljudskih resursa u Primabirou.

Uz brojne aktivnosti team buildinga, Elizabeta kaže da imaju i programe za mlade – uz redovitu praksu tu su i stipendiranja učenika, nagrade za srednjoškolce i studente, a u većini slučajeva učenici se odmah po završetku srednje škole zapošljavaju u Primabirou i stječu svoje prvo radno iskustvo.

Od 300 radnika, 24 su žene

U mnoštvu muških zaposlenika, ugledali smo i dvije mlade djevojke – Leu i Deboru Hranjec iz Kotoribe. Od 300 zaposlenih radnika, u Primabirou radi 24 žene koje su prisutne u gotovo svim odjelima. Debora je nedavno navršila 19 godina, a po završetku Tehničke škole Čakovec za zanimanje bravara svoje prvo radno mjesto pronašla je u Primabirou, gdje je i obavljala praksu. Lea, njezina sestra, još se školuje, također za bravara, stara je 17 godina i u Primabirou obavlja praksu, a nada se da će se tu i zaposliti po završetku srednjoškolskog obrazovanja.

Debora se nije dala razuvjeriti zastarjelim razmišljanjima

“Kao mala sam promatrala oca kako vari, brusi, reže ograde i probala sam i sama to raditi. Svidjelo mi se i zato sam upisala Tehničku školu Čakovec. Otac i djed pružali su mi najviše potpore, dok je mamu trebalo uvjeriti. Sada čvrsto stoji iza mene i sestre. Puno je još ljudi koji danas, u 21. stoljeću razmišljaju na način da postoje muška i ženska razmišljanja. Kada sam došla u Primabiro, stariji radnici, oni pred mirovinu, pokušavali su me razuvjeriti i govorili bi mi da to nije radno mjesto za mene jer sam žena. No to se s vremenom promijenilo kada su vidjeli da znam i mogu. Sada radim na spajanju poklopaca, priključcima za kotao i na sitnim pozicijama. Puno kolega mi pomaže savjetima, uputama. Šefovi su profesionalni, ponekad strogi, ali su i pristupačni. Šef mora biti šef i ne popuštati ili biti ležeran. Mora biti nekog reda”, opisuje Debora svoj obrazovni i karijerni put. Nada se i sama da će jednog dana postati brigadir ili voditelj.

Vlastiti zarađeni novac veliki je motivator u poslu

O odnosu prema poslu te plaći i radu, Debora kaže: “Uvijek imam vremena za sebe, ne radim duže od 8 sati. Što se plaće tiče, jako sam zadovoljna. Kako sam napredovala, tako je rasla i plaća, a i dalje će rasti, a to mi je veliki motivator. Kada mi se i neda ustati ujutro i ići na posao, sjetim se da je 15. u mjesecu blizu. Lijepi su to novci koji redovito, svakog mjeseca sjedaju na račun. To je moj vlastiti zarađeni novac.”

Poštovanje prema radnicima garancija je dobrog radnog mjesta

Deborina samouvjerenost i poduzetnost nas je oduševila. A uzela je i sestru pod svoje krilo. Budno pazi na nju tijekom Leine prakse. Lea pak već sada zna da je Primabiro savršen izbor za nju nakon srednje škole: “Ne moram ići u inozemstvo kako bih zarađivala dobru plaću. A i sviđa mi se poštovanje koje vlasnici i upravitelji imaju prema radnicima. Treba potrefiti dobru firmu, a Primabiro je upravo to.”

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije