O izvoru kreativnosti, o njegovanju talenta i radu na razvijanju vlastitih sposobnosti pričali smo s Josipom Petrović, Marijanom Blagus, Petrom Posavec i Ivanom Požgajem - vrijednim i nadarenim maturantima koji će uskoro poći svaki svojim putem
Danas, 2. srpnja, u Gimnaziji Josipa Slavenskog u Čakovcu održala se dodjela Nagrade Zdenko Barbarić najkreativnijim maturantima koji su svoj talent i kreativnost pokazivali kroz četiri godine školovanja.
Nagrada posvećena dobrom duhu razreda i škole Zdenku Barbariću, čiji je život naglo prekinula zloćudna bolest 2000. godine, dodjeljuje se učenicima s ciljem promicanja njihove kreativnosti, darovitost i izvrsnosti u umjetničkom području, i to financijskom potporom iznadprosječno sposobnim, ambicioznim i marljivim maturantima.
Ovogodišnji su dobitnici Nagrade Zdenko Barbarić: Nika Hren, Tia Srnec, Josipa Petrović, Katja Dania, Marijana Blagus, Samuel Šarić, Jana Stojko, Paula Žarković, Ivan Požgaj, Lara Ćurak, Petra Posavec i Grgur Međimurec.
O izvoru kreativnosti, o njegovanju talenta i radu na razvijanju vlastitih sposobnosti pričali smo s Josipom Petrović, Marijanom Blagus, Petrom Posavec i Ivanom Požgajem – vrijednim i nadarenim maturantima koji će uskoro poći svaki svojim putem.
Glazba i pisanje
Josipa, Marijana i Ivan pokazali su izvrsnost u glazbi, dok je Petra svoju kreativnost razvijala u pisanju i novinarskom radu. Josipa Petrović i Marijana Blagus pjevale su u školskom zboru, a uz kolegicu iz školskih klupa Katjom Dania pjevale su u sastavu Trio Gimnazije.
Ivan Požgaj, glazbeni stručnjak na klaviru i trombonu, tijekom četiri je godine očarao gimnazijsku publiku nastupima u školskom orkestru, ali i amaterskim glazbenim sastavima. Petra Posavec, koja je njegovala dar i ljubav prema pisanju, pisala je za školski časopis Čagi te za Hrvatski školski sportski savez.
Dobitnici ste nagrade za najkreativnije učenike generacije. Gdje se krije izvor vaše kreativnosti – u urođenom talentu ili pak u radu?
“Smatram da je tu omjer pola-pola. Talent dosta pomaže, ali moraš raditi na sebi i imati zacrtan cilj. Na sebi treba puno raditi”, kaže Marijana Blagus s kojom se slaže kolegica Josipa Petrović: “Zahvalne smo našim profesorima, oni su nas usmjeravali da radimo na sebi i bez njih vjerojatno ne bismo mogle postići takve rezultate.”
Petra Posavec pak odlučno tvrdi: “Uz rad i motivaciju može se otkriti vlastiti talent. Ja nikad u životu nisam mislila da ću moći pisati, u ovih četiri godine otkrila sam da to mogu. U tome me poduprijela i profesorica Vedrana Močnik koja me motivirala da se prijavim na natječaj ‘Igram, pišem, lajkam’ Hrvatskog školskog sportskog saveza. Tako sam krenula u novinarske vode.”
Ivan Požgaj na naše je pitanje odgovorio da ga je glazba pratila od malena i da mu je utkana u gene: “Kod nas doma svi sviraju neki instrument, a najviše je tata ‘kriv’ za moju ljubav prema glazbi. On je već 25 godina voditelj Puhačkog orkestra Općine Male Subotice.”
Pokazali ste odlične rezultate u umjetničkom području. Namjeravate li se i dalje aktivno baviti glazbom i pisanjem?
Petra nam je otkrila da je zavoljela novinarstvo i pisanje, no da kani upisati studij psihologije i logopedije. “Tko zna, možda se jednog dana vratim u novinarstvo. Za sad će mi to biti hobi”, kaže Petra.
Marijana misli upisati kriminalistiku, dok se Josipa dvoumi između Filozofskog fakulteta i Hrvatskih studija. I Marijana i Josipa se nadaju da će moći nastaviti pjevati u zborovima na fakultetu. Ivan pak, sasvim neočekivano, kaže da će upisati građevinu. “Znam, to su dva različita svijeta, ali ja ću se dalje baviti glazbom. Doduše, amaterski, ali taj osjećaj nastupanja i ljubavi prema glazbi je nešto posebno. Bit svega je u druženju. To će me uvijek privlačiti”, kaže Ivan.
Za kraj, koliko su vam talent i kreativnost pomogli privatno, u jačanju samopouzdanja, razbijanju treme…?
Marijana i Josipa se slažu: “Kada bismo izlazile nastupati pred mnoštvo ljudi, uvijek je postojala trema. No znale smo da mi to možemo, imale smo samopouzdanja. Naravno, i profesori su bili ti koju su nas uvijek ‘gurali’ i motivirali. Nije teško kad znaš da netko stoji iza tebe.”
Petrino iskustvo je drugačije: “Novinarstvo mi je pomoglo u boljem snalaženju – nekad se trebalo pripremiti na intervju u pet minuta. Tu nije bilo vremena za razmišljanje i dvoumljenje, trebalo se snaći. Sada mogu bolje komunicirati s ljudima.”
U prvi razred srednje krenuli u vrijeme korone
Ivan nas je za kraj podsjetio da su sadašnji maturanti generacija koja je u vrijeme korone krenula u prvi razred srednje:
“Sve je stalo kada se pojavila korona. Nismo se družili, nije bilo nastupa, nije bilo aktivnosti. Svima nam je to nedostajalo. Kada se sve počelo postupno otvarati, najzaslužniji za vraćanje u normalu bili su profesor Mutvar i profesor Rodiger.
Oni su nas motivirali na nastupe, da se uključimo u što više društvenih aktivnosti. Da se naši profesori nisu toliko trudili, izgubili bismo najvažniji dio školovanja. I kada je to sve krenulo, kada sam imao jednom tjedno nastup, naraslo mi je i samopouzdanje. Bili smo jedan posebni krug ljudi, jedan posebni krug prijatelja.”
